Za Hrvatsku 2008. IMF prognozira:

• smanjenje stope rasta na 4.3% u 2008. godini, i 4% u 2009. (Stope će se revidirati u jesenjem izdanju WEO. Bitniji je trend od samih brojki. Trend se svakako kreće na dolje.)
  
• stopa inflacije za 2008. 5.5% (2.9% u 2007.)
• pogoršanje tekućeg računa platne bilance, -9% BDPa za ovu godinu.

Za čitavu regiju Nove Europe bez Turske (Emerging Europe) rast bi trebao usporiti sa 6.2% u prošloj na 4.7% u ovoj godini. Najveće usporavanje je u Baltičkoj regiji (primjerice Estonija je u 2007. rasla stopom 7.1%, a za ovu godinu prognozira se rast od 3%). Rast u Jugoistočnoj Europi sa 6.2% u 2007, usporava na 5.2%. Za našu regiju rast najmanje usporava.

Mala je utjeha da sada ekonomski rast najmanje usporava u JIE od svih regija Nove Europe. Konvergencija prema per capita GDPu euro zone je godinama najsporija upravo u JIE. (Graf na lijevo. Cijela slika u pdfu ovdje.)

A critical issue for the region’s outlook is the degree to which external bank fl ows could be disrupted by financial turbulence in mature financial markets, especially by losses sustained by western European banks.

Rast u većini zemalja je potaknut snažnom domaćom potražnjom (većom od domaće proizvodnje), što povećava deficit tekućeg računa. Potražnja je održana zbog visokog rasta kredita, potaknutog kapitalnim uplivima. Krediti su uglavnom financirali netrgovinske aktivnosti, nekretnine i potrošnju kućanstava. Uz to, u nekim zemljama prociklička fiskalna politika je dodala već snažnoj domaćoj potražnji. WEO sažima:

The region’s strong performance has been supported by large capital inflows but could be jeopardized by tightening conditions ahead. FDI accounted for about 40 percent of net private capital inflows in 2007, but the remainder was largely in the form of potentially more volatile bank flows, typically from affiliated banks in western Europe. By mid-2007, western European
banks held assets of about $1 trillion in the region. These bank inflows, in turn, contributed to fuel rapid domestic credit growth, with loans often denominated in foreign currencies and at variable interest rates. Outstanding claims held by western European banks are highest for countries whose banking systems are largely foreign-owned.

Izvještaj dodaje da je izloženost europskih banaka američkom subprime sektoru (nasuprot JIE) oko $250 milijardi. No ta izloženost je povezana sa bankama u UK, Njemačkoj, Švicarskoj i Francuskoj, dok plasiranje kredita zemljama I i JIE dolazi iz Italije, Austrije i Skandinavskih zemalja. Grafički.

Daljnji sljed događaja u JIE ovisi globalnim razvoju okolnosti. Ukoliko vanjske okolnosti ostanu kao sada (capital flows to emerging Europe moderate in an orderly manner—with a modest reduction in private capital inflows matched by a slower accumulation of foreign currency reserves), fiskalna politika (IMF=It's Mostly Fiscal) bi trebala blago usporavati pregrijane ekonomije Istočne Europe.

...in countries with flexible exchange rate regimes, this would lower the burden on monetary policy, and in countries with fixed or tightly managed exchange rates (the Baltic countries, Bulgaria, and Croatia), fiscal
tightening is the main tool available to dampen domestic demand and preserve competitiveness. Restraining the growth of public sector wages and pensions also has a role to play (including in Bulgaria, Estonia, and Romania), as do labor market reforms to boost employment....

Ukoliko dođe o pogoršanja fiskalni stimulus bi bio moguć, obzirom na dugoročnu fiskalnu sliku i level javnog duga. Nije svaka zemlja u dobroj poziciji.

Još dva grafa za kraj.

--- Prva dva samo ukratko. U jučerašnjem Poslovnom obajvljena je, nakon duže vremena, riječ "globalizacija." Poslovni je naime objavio djelomične rezultate Švicarskog Centra za istraživanje konjukture. Da ne dužim:

Istraživanje je obuhvatilo 122 država, među kojima je Hrvatska zauzela 31. mjesto s indeksom 70,17. Od bivših tranzicijskih zemalja ispred Hrvatske su Češka na 8. mjestu, Mađarska na 13. Poljska na 19., Slovačka na 23., Estonija na 28 mjestu te Slovenija na 30. mjestu. Hrvatska je na 31. mjestu i po indeksu gospodarske globalizacije, ali je na 40. mjestu po indeksu društvene globalizacije, odnosno na 51. mjestu u političkoj globalizaciji.

--- Drugi link je danas objavljen Global Economic Outlook Svjetske Banke. Prvu Hrvatsku objavu sam vidio na BankaMagazin stranicama. Po predviđanjima Svjetske Banke, rast Hrvatske ekonomije će 2007. biti 5.8%, za 2008. će usporiti, zajedno sa svjetskom ekonomijom pošto nam je ekonomija najglobaliziraniji dio, na 4.9% a u 2009. još će usporiti na 4.5% iako bi se svjetska ekonomija trebala oporaviti prijašnju stopu od 3.6%. Procjenjuje se i smanjenje deficita Hrvatskog tekućeg računa platne bilance kao postotka BDPa za ovu i sljedeću godinu. Dokument (pdf) Svjetske Banke sa ovim predivđanjima možete preuzeti ovdje.

--- U Večernjaku pročitajte razgovor sa Dragom Jakovčevićem, ekonomistom za ZG Fakulteta ekonomije, koji kaže da bi moglo doći do dublje financijske krize i recesije u svijetu pa ni Hrvatska ne bi bila pošteđena. Hrvatsko financijsko tržišto je bankocentrično a banke su mahom u stranom Europskom vlasništvu. Kaže...

Nadalje, vodeće banke u Hrvatskoj su u inozemnom vlasništvu, pa ako njihovim matičnim bankama eventualno zbog gubitaka na svjetskom tržištu bude smanjen bonitet ili više ne budu davale toliko sredstava bankama kćerima, to će se osjetiti i u Hrvatskoj, kaže Jakovčević. Ističe, međutim, da domaćem financijskom tržištu ne prijeti kriza likvidnosti. "Međunarodne pričuve HNB-a su dosegnule više od 8 milijardi dolara, što predstavlja štit od destabilizacije tečaja. Nadalje, obvezna pričuva koju izdvajaju poslovne banke višestruko je veća od prosječnih europskih pričuva. Kada bi se smanjila, bankovni sustav bio bi bogat likvidnošću, tako da za sada u nas ne postoji strah od krize likvidnosti kao u svijetu", kaže Jakovčević. No, kriza bi mogla zahvatiti tržište kapitala.

Hrvatske banke su u vlasništvu Europskih banaka, koje se čini lošije prolaze od Američkih u ovoj financijskoj turbulenciji. Istina je da HNB ima zaključana velika sredstva koja može pustiti u opticaj ukoliko dođe do nekog nedostatka likvidnosti ili strah od nelikvidnosti. No, nije sasvim jasno da li je nedostatak likvidnosti zapravo problem u Europi, tj, među Europskim bankama. Da je nedostatak likvidnost glavni problem on bi već davno bio riješen. 18. Prosinca, pred Božićne blagdane, Europska Centralna Banka je poplavila tržište sa ogromnih $500 milijardi u dvotjednim zajmovima, malo paničarski kako bi smirila tržišta od straha bilo koje mogućnosti nedostatka gotovine (za Blagdane je uvijek povećana sezonska potražnja za gotovinom) i tako mogućeg povećanja stresa na novčanim tržištima. No takav potez nije nikakvo riješenje problema jer stvarni problem nije toliko nelikvidnost koliko strah i nepouzdanje među samim bankama o daljnjem pozajmljivanju jedna drugoj zbog straha o njihovoj solventnosti. Koliko su veliki gubitci Europskih banaka zbog Američkog hipotekarnog tržišta je otvoreno pitanje i procjene su svakojake. Tek na proljeće, kad banke poćnu objavljivati revizije za 2007. će stanje bankovnih bilanci i potrebe njihovih restrukturiranja biti jasnije. Nadalje, direktno pumpanje ovakve likvidnosti je kratkoročni potez i ECB će morati povući nazad dio tog novca; povećana inflacija je jedna od mogućih posljedica jer ovakva inekcija dodaje oko 2% u ukupnu ponudu novca u euro zoni. Očito je da ECB ne može ovo raditi svaki tjedan i na kraju dana pitanje je što je točno problem u današnjim tržištima novca, bankarskoj krizi, credit crunchu i kako ga riješiti. Pomalo katastrofičarski, moguće pumpanje likvidnosti HNB u hrvatska tržišta isto ne mora biti riješenje. Pozitivno je jedino da hrvatske banke nemaju, koliko je poznato, direktnog vlasništva u američkim hipotekarnim zajmovima, ali vlasničke banke imaju.

--- Za kraj jedan informativan graf iz jučerašnjeg Jutarnjeg. Graf je zanimljiv jer daje dugoročni pregled FDIa sežući unazad do 1993. Podatak za 2007. je za prva tri kvartala u kojem je postignut isti rezultat za čitavu 2006. Iako je struktura FDI još uvijek nezadovoljavajuća (2/3 svih ulaganja su u financijskom sektoru zbog dokapitalizacija banaka i vlasničkog ulaganja dolaska Bayerische Landesbank), 2007. će sigurno biti rekordna po stranim investicijama. Ulaganja u proizvodne kapacitete za prva 3 kvartala iznose oko 600 milijuna eura.

Konkretne zemlje JIE na koje se rad fokusira su Bugarska, Hrvatska, Rumunjska i Srbija jer su te zemlje najviše integrirane u globalna financijska tržišta i tako najizloženije promjenama osjećaja investitora. Rad je u grubo podjeljen u dva djela, dva ključna pitanja:

• Koliko su ozbiljni rizici održivoj konvergenciji prihoda u JIE? (Misli se na konvergeniciji prihoda JIE ka levelu prihoda EU)
• Što političari (zakonodavci) mogu učiniti da bi osigurali održivi rast? Znači, koje distorzije možda povećavaju ranjivosti, te dobre i loše strane određene politike koje bi smanjile rizike za ekonomski rast, rizici koji mogu biti potaknuti ranjivostima.
  

Rizici i ranjivosti (ili povredivosti) nisu ista stvar. Ranjivosti su karakteristike određene ekonomije koji je mogu učiniti naklonjene financijskim šokovima. Rizici su događaji (kretanja u kamatnim ili valutnim stopama, externi šokovi, kriva ekonomska politika) koji mogu otkriti ranjivosti. Ti događaji se mogu ostvariti zbog ranjivosti ili nekih vanjskih šokova. Na neke svjetske događaje koji mogu imati utjecaj na nas (hipotekarni krediti u Americi) Hrvatska nema utjecaja i sasvim je svejedno tko je na vlasti. Ja ću sada predstaviti drugu točku iz rada, u slobodnijem prijevodu, ne doslovce riječ po riječ. Baš zato jer su kod nas izbori i jer smo obasuti obećanjima o rješavanju svih silnih problema kroz državnu intervenciju, što na kraju dana znači moguću fiskalnu ekspanziju, treba pogledati što se može i mora učiniti, tj. koje instrumente i politike država može koristiti. Pretpostavka je da probleme i ranjivosti već znamo; vanjske neravnoteže - deficit tekućeg računa i relativno visoki vanjski dug. No ja ću i o tome pisati za koji dan, na bazi ovog rada. Sve navedeno se odnosi na sve zemlje u radu, neke više neke manje, ali ne isključivo na Hrvatsku.

Znači, kako rad na str. 24. pita, Što bi stvaraoci (ili tvorci) politike treballi učiniti oko ranjivosti u zemljama JIE kako bi osigurali održivu konvergenciju? Vanjske ranjivosti su značajne - veliki deficit tekućeg računa i visoki vanjski dug - i uglavnom rastu. Veće su i od drugih novih tržišta, iako manje od Baltičkih zemalja. Vjerojatnost naglog zastoja (tkz. sudden stop) je povećan i raste u djelovima JIE. (sudden stop znači nagli i veliki zastoj priliva međunardonog kapitala.) Iako faktori povezani uz integracije u EU umanjuje te rizike, ranjivosti ne mogu rasti unedogled i regija je osjetljiva na nagle zaokrete svjetske ekonomije ili ostale "okidače" koji mogu stvoriti velike korekcije i duži period sporog rasta.

Odgovor adekvatne politike na takvo stanje je opravdan. Pošto je teško praktično znati kada su ranjivosti poput snažnog rasta kredita ili deficita tekućeg računa dio equlibriuma ili rizik stabilnosti, razborito je poduzeti mjere kako bi se osiguralo od rizika. Izazov je indetificirati politike koje će umanjiti ranjivosti, dok će usporedno minimizirati štetu rastu, uključujući kroz stvaranje novih distorzija. Osim zdravog makroekonomskog managementa, politike bi morale smanjivati distorzije koje stvaraju ranjivosti.

Pod A) Razborita makroekonomska politika ostati će ključ ka daljnjoj stabilnosti. Znakovi pregrijavanja ekonomija JIE su vidljivi i pogoršavaju ranjivosti. Fiskalna ekspanzija bi bila nerazumna u ovakvim situacijama, pogotovo kad sredstva iz fondova EU dolaze u određene zemlje. I Hrvatska bi mogla uskoro dobiti veća sredstva od sadašnjih predpristupnih fondova. Upitne su i vrijednosti valuta i rizik precijenjenosti za neke valute, no dokazi su mješani. Vlade država trebaju razmotriti sljedeće politike:

• Izbjegavati procikličku fiskalnu politiku, tj. državno trošenje za vrijeme snažne ekonomske ekspanzije i pri vrhu poslovnog ciklusa. Ovo je "glavna linija obrane" za države JIE. Jedan citat iz rada (str. 25) "Čini se da ima mjesta za fiskalno stezanje, pogotovo u Hrvatskoj i Srbiji, dok priliv povezan uz ulazak u EU to čini puno težim u Bugarskoj i Rumunjskoj." Oni dobivaju silna sredstva iz EU fondova, pa ih moraju potrošiti negdje. I mi ćemo ih morati potrošiti, zato sada treba stisnuti rashode proračuna. Potrošnja u dobrim vremenima bi trebala biti usmjerena u reforme dugoročne javne potrošnje (mirovine, zdravstvo, subvencije), da nam ne bi drugi morali doći i natjerati nas na reforme, zbog krize ili lošeg stanja. Onda će nam naravno oni biti krivi jelda? HDZova politika smanjenja deficita je u tom pogledu dobra, no potrošnja još uvijek raste brzo i ide u projekte tipa Pelješac -most koji su sada totalno nepotrebni i dubiozne koristi za gospodarstvo. Kako kaže rad "Sektoralno usmjeravanje sredstava EU fondova iz građevinskog u razvoj ljudskog kapitala može smanjiti pritisak na pregrijavanje." Jel' Pravo u Zagrebu dobilo novu zgradu ili su predavanja još na krovu?? Ni SDPu ne ide u prilog najave o silnim milijardama kuna potrošnje i povećanju državnog deficita, to će trebati korigirati ako dođu na vlast. U Veljači je Jurčić najavljivao povećanje deficita kao "najjeftiniji oblik financiranja" restrukturiranja gospodarstva.
  
• Bitno je i zadržavanje (usporavanje) rasta kredita. Tamo gdje monetarna politika omogućava, trebalo bi povećati kamatne stope. No to može i privući više investicija kao i usmjeriti kreditiranje na zajmove denominirane u stranim valutama. Druge opcije, pogotovo u zemljama kao Hrvatska koje nemaju potpunu monetarnu neovisnost, su povećanje rezervnih stopa ili ciljanje bankovnog posuđivanja u stranoj valuti. HNB provodi takvu politiku, iako rad napominje da je efikasnost takvih mjera dubiozne učinkovitosti. Ipak, čini se da HNBova politika ima pozitivnog efekta.
  
• Još jedna poželjna mjera je akumulacija međunarodnih rezervi, kao kupovanje osiguranja protiv kriza. Visoke rezerve mogu smanjiti vjerojatnost krize kao i obeshrabriti spekulacije protiv domaće valute. Negativna strana velikih rezervi je da one ne zarađuju velik (ili uopće) prinose i nema lakog pravila određivanja optimalnog level. Nekakvo opće prihvaćeno pravilo, Greenspan-Guidoti Rule, je da reserve pokrivaju sav kratkoročni dug, ili dovoljno kao osiguranje bankovnih depozita. Azijske zemlje su akumulirale rezerve i iznad levela koji se smatraju dovoljni kao osiguranje.
• Strukturalne reforme se i dalje moraju provoditi u zemljama JIE. Bez daljnjih reformi institucionalne slabosti izražene u zemljama koje su tek pristupile EU pozitivno utječu na mogućnosti krize kao i njen intenzitet ako se dogodi. Reforme tržišta rada, poslovnog okruženja, pravosuđa, privatizacije. Sve bi to omogućilo bolju alokaciju resursa i veću produktivnost, što kao posljedicu ima veću konkurentnost, veći izvoz i manji pritisak na potencialnu precjenjenost valute. Rad upravo naglašava slabe institucije i regiji kao razlog da investicije odlaze u aktivnosti sa kratkoročnom zaradom, trgovine, shopping centri, nekretnine, a ne u proizvodnju gdje se investira za dugorčnu dobit. Mi u Hrvatskoj za to možemo sami sebe kriviti.
  Dok su vremena dobra proračun bi se trebao trošiti upravo na takve reforme, umjesto na mostove. Kad dođu lošija vremena, takve reforme će biti mandatorne i neće izgledati lijepo u novinama. Danas bi ih bilo lakše progutati i javnost bi ih vidjela kao potez za bolje sutra, onako će ih vidjeti za gore sutra. Isto, takve reforme omogućuju fleksibilnost ekonomije što znači kod mogućeg šoka, ekonomija će se bolje namjestiti i oporaviti. Ako udariš u šperploču, smrskati će se i nikada je nećeš vratiti u prvobitno stanje. Sa gumenim materijalom je drugačije.
  
• Primjerenost valutnih tečajeva je teško pitanje, ali vrijedno diskusije. Fiksirane valute su bile jedne od uzroka u mnogim financijskim krizama. "Postojeći monetarni okvir i otvoreni kapitalni računi su možda pridonjeli sadašnjim ranjivostima." Hrvatska koja ima regulirani tečaj, je podređena kamatnim stopama eura. No, te kamatne stope su bile preniske za našu bržu ekonomsku ekspanziju. To je naravno i pridonjelo većem kreditnom rastu u Hrvatskoj. Fiksirani tečajevi, kao u Bugarskoj, su uklonili osjećaj za tečajni rizik. Fleksibilni tečajevi u Rumunjskoj i Srbiji, zajedno sa otvorenim kapitalnim računom, su privukli dodatne kapitalne priljeve čiji se pritisci na potražnju onda moraju usporiti. Sve to ukazuje da postoje ograničenja u makroekonomskoj politici kod bavljenja sa kapitalnim priljevom, i kad postoje fleksibilni tečajevi. Razlozi za i protiv veće tečajne fleksibilnosti zavrjeđuju debatu. Fleksibilniji tečajevi bi mogli umanjiti pritisak pregrijavanja, ukoliko ti pritisci sadrže rastuće valute. Devalvacija bi mogla utjecati na cjenu valutnog rizika, alokacije resursa u trgovinski sektor. No utjecaji na postojeće ranjivosti nisu jasni jer treba uzeti u obzir efekte bogatstva i prihoda. Autori rada ne očekuju da će Bugarska i Hrvatska mjenjati svoje valutne tečajeve upravo zbog nejasnoća povezanih uz takvu promjenu i zbog aspiracije ka usvajanju eura.

Pod B) Osim makroekonomskih politika, treba pogledati i unaprijediti politike u financijskom sektoru kako bi se smanjile distorzije koje uvećavaju ranjivosti ekonomija. Teoretski, povećanje ranjivosti ekonomija JIE (ili bilo koje po tom pitanju) bi trebalo rezultirati povećanjem rizične premije kao tržišnog mehanizma korekcije s obzirom na velike priljeve kapitala i deficite tekućeg računa. Iako ulazak ili samo-što-nije ulazak u EU smanjuje tu rizičnu premiju, autori su mišljenja (opravdanog) da tržište još uvijek podcjenjuje rizike. Ti vanjski izvori nepravilnog ocjenjivanja rizika se mogu sami ispraviti kad i ako dođe do korekcije precepcije stranih investitora, zbog primjerice stanja na svjetskim financijskim tržištima poput previranja u Europi i Sj. Americi ovog ljeta. Porast kamatnih stopa, kao posljedica, bi smanjio rast kreditiranja u JIE (jer postaje skuplje) i tako utjecao na domaću potražnju. No, dok te vanjske distorzije se mogu same korigirati, i dalje ostaju domaće distorzije gdje se treba fokusirati. Sljedeći potezi su vrijedni razmatranja:

• Stroži financijski nadzor doma. Iako je mnogo učinjeno, zbog navedenih problema kao podcjenjivanje rizika, važno je još postrožiti nadzor. Povećanje minimalne kapitalne adekvatnosti ili faktora rizičnosti određenih kredia (hipotekarnih npr.), postroženje uvijeta kreditiranja. Indirektno, veći nadzor može povećati cijenu dobivanja kredita i tako utjecati na količinu kredita. No, relevantnije od toga je jačanje mogućnosti banaka da procjene i kontroliraju indirektnu izloženost valutnom riziku.
  
• Jačanje preko-granične suradnje u nadzoru. Upravo kako bi se bolje razumjeli rizici i ranjivosti stvorene aktivnostima međunarodnih banaka, financijski nadzorni organi trebaju više surađivati na domaćem terenu, ali i sa nadzornim organima u drugim, susjednim državama. Problemi u jednoj zemlji mogu imati posljedice za čitavu regiju, pogotovo kad je izloženost regije koncentrirana u par banaka i država. U službenom MMFovom stajalištu u World Economic Outlook, izraženo je upozorenje mogućnosti financijske zaraze, poznati contagion effect iz kasnih '90tih.
• Izbjegavanje moralnog hazarda. Ovo je samo-razumljivo. Ne smije biti očekivanja da će neispravno ponašanje institucija ili pojedinaca biti spašavano od strane države, tj. poreznika. Kako kaže "poslovica" "Kapitalizam bez mogućnosti čišćenja glupog ponašanja je poput religije bez grijeha."
• Razvoj Tržišta Kapitala. Tržišta dionica mogu biti ojačana olakšavanjem izlistanja i povezivanjem na europska tržišta. Razvoj dubljih i likvidnijih državnih i korporativnih tržišta obveznica, u domaćoj valuti i sa dužim dospijećem (smanjila bi se izloženost na kratkoročna dugovanja) je još jedna način kojim se može smanjiti valutni rizik. Kao posljedica toga, rad kaže, rezultirao bi razvoj financijskih izvedenica (derivatives) kako bi se zaštitili od valutnog rizika. Strani investitori bi mogli biti zainteresirani podizati potrebni kapital na domaćim tržištima u domaćim valutama. Uz to, razvoj domaćih institucionalnih investitora (mirovinski fondovi) bio bi dobar.
• Politika ciljana na određene sektore. Ukoliko postoje znakovi stvaranja balona u nekoj od imovinskih klasa, primjerice nekretnine se spominju u radu, određene politike poput oprezovanja transakcija bi bile dobrodošle kako bi se ohladilo potražnju na dotičnom tržištu. Isto tako, ponudu bi trebalo liberalizirati (ponuda kuća bi smanjila pritisak na cijene)
• Kao zadnja politika, navodi se potreba za boljim podacima, posebno u vezi kućanstava i korporacija, kako bi se ranjivosti kvalitetnije diagnosticirale. Kaže rad, "bolji podaci pridonose realističnijoj procjeni rizika."
  

Savjete o politikama treba shvatiti ozbiljno. Trenutna ekonomska situacija malo ovisi da li je Janko ili Marko na vlasti. Deficit tekućeg računa nije briga koja stranka je na vlasti. Iako bolje stojimo od raznih drugih zemalja, posla ima. I trivijalne politike kao poboljšanje kvalitete i brzine dostupnosti podataka o ekonomiji su dobar korak ka boljoj, fleksibilnijoj tržišnoj ekonomiji. A gdje su velike institucionalne reforme pravosuđa, gdje se koplja još nisu ni počela lomiti. Iako kriza ne kuca na vrata, kako je ekonomist Rudiger Dornbusch rekao: "Kriza uzme puno više vremena za doći neko što očekuješ, a onda se dogodi puno brže nego što si očekivao."

    Nisu baš zapaženo i prokomentirano prošli komentari prošli tjedan bez osnova, kontra Svjetske Banke i koje čega još, od strane SSSH. SSSH ima nešto silno protiv Svjetske Banke (SB nadalje), tvrdeći da ona sa svojom ekonomskom politikom i doktrinom sije loše socijalne posljedice za građane i umirovljenike Hrvatske. Itd, itd... Sve na rangu populističkih parola i neargumentiranih provokacija građana, na emocionalnom levelu.

    Takva žustra reakcija SSSH-a je bila "prvocirana" izjavom voditelja SB u Hrvatskoj, Andras Horvai, da će zbog dodatne potrošnje na umirovljenike svaki radnik izgubiti 10,000 KN, što je načelno točno. Ne znam da li je brojka točna, jer nisam radio na njenom izračunu, (može biti više ili manje) ali svakako da sadašnji umirovljenici dobivaju svoju mirovinu iz plaća današnjih radnika. Taj sistem ne treba posebno naglašavati ili objašnjavati, pogotovo ne radnicima. SSSH je na to odgovorio da mirovinska reforma koju zagovara SB "gura radnike u siromaštvo i bijedu." A uzimanje današnjim radnicima da bi se dalo još više današnjim umirovljenicima ne gura radnike u bijedu? Radnici i njihove obitelji su tu nekako na dobitku? Uopće ne razumijem, kao ni većina mislim, argument sindikata, koji bi navodno (u teoriji) trebali biti za radnike i njihov boljitak (ne za radna mjesta, postoji razlika). Za koga se oni tu zalažu nije ni njima izgleda jasno....umirovljenike ili radnike?

    Potom dalje, kako SB neće biti odgovorna za posljedice svoje politike, već to "galantno" prepušta Vladi. Pitanje se postavlja, da li je ekonomska politika Hrvatske izbor SB ili Vlade? Tko tu stvarno ima izbor? Da li građani Hrvatske glasovima za stranke i Vladu biraju i kakvu ekonomsku realnost i politiku žele ili biraju SB? Možda sam krivo upoznat, ali Svjetska Banka nije politička stranka u Hrvatskoj. U svakom slučaju, nije ni SSSH stranka niti dobivaju povjerenje glasača. Ako je Hrvatska vlast odgovorna građanima, kome sindikati polažu račun? Kad već upiru prste u druge koji "nisu" odgovorni i misle da ih nije briga, volio bih znati kome su sindikati odgovorni. Gdje leži njihova politička odgovornost? Sigurno ne poreznim obveznicima, s čijim se novcem vole razbacivati.

      Postavljaju nekakav sarkastičan upit SB-i da kaže koliko kredita SB otpada na 19.740 eura (??) koliko svaki radnik (ne građanin) duguje. Prvo taj broj je potpuno krivi; hrvatski radnik je zadužen 70.272 kune (ukupno 103.3 milijarde duga) što bi značilo da je svaki zaposleni (njih 1,47 milijun u zemlji) dužan €9700. Od kude se brojka 1 stvorila ne znam, ali pošto nije bilo ispravka netočnog navoda, vrlo lako da je namjerno postavljena tamo. Bitno da se navede bobmastična brojka. Ni novinarima ne ide na čast da nisu provjerili brojku, već samo objavljivali jedan za drugima isti podatak, bez legitimnog izvora. Na koji vremenski rok to dugujemo, nimalo beznačajno pitanje, ostavljeno je "galantno" nama da otkrijemo. Odgovor koliko je SB nama posudila je lako pronaći na stranicama SB. Od kad je SB počela djelovati u Hrvatskoj 1993, Banka je odobrila 37 projekata, vrijednosti $2.26 milijarde dolara. Trenutno dugujemo $1.035 milijardi; podjeljeno na 1.47 milijun zaposlenih u Hrvatskoj spada da svaki zaposleni je dužan $704 Svjetskoj Banci, što je oko €510. To je samo 5.25% od €9700 po radniku, a koliko je od €19.700?? Bojim se da ako ostavimo SSSH da izračuna dobili bi 15.25%.

    Uistinu, kao što Ante Čičin-Šajin kaže "teško se oteti dojmu da glavnina sindikalnih vođa u Hrvatskoj ponaša faktički destruktivno jer i nadalje nastupa s tradicionalnim pozicija "klasne borbe za radnička prava" tj. što veće i razne beneficije u biti samo zaposlenih radnika, dok se o nezaposlenima ne brinu." Kako znamo iz zadnjeg Izvješća o Konkurentnosti 2006, Hrvatska ima problem sa slabim stvaranjem novih poslova, i.e. radnih mjesta. Dio krivice sigurno da spada i na sindikate, koji se još uvijek bave populističkim temama, umjesto konstruktivnim dialogom i radom prema dobroj politici zapošljavanja. Da ih nije briga za to, kao ni za razvoj Hrvatske, potvrđuje "šećer na kraju" izjava da "u sklopu 120 milijardi kuna proračunskog novca, ispravljanje nepravde prema umirovljenicima mora imati prioritet." Bit će da rast, razvoj i stvaranje novih poslova za dobrobit nezaposlenih nije prioritet.

Uistinu, volio bih znati koliko su novih radnih mjesta stvorili sindikati?

It's time again for the WPFW fund drive! And tonight on Africa Now! with your host Akenji Ndumu, we bring you political education and entertainment. Actor and activist Danny Glover's new production company Louveture Films, a company that partners with progressive filmmakers around the world to produce films of historical relevance and social purpose, will be premiering their latest offering on June 15 in Washington DC. The filmmakers is award winning Mauritanian/Malian film director Abderrahmane Sissako. The film is Bamako.

To pledge, call 202-588-9739, 1-800-222-9739 or DONATE ONLINE.

Bamako is a feature film set in the traditional courtyard of an African home, in which a very non-traditional tribunal is taking place – offering an opportunity for ordinary Africans to face the representatives of the international financial institutions that supposedly exist to eradicate poverty. The court-within-the-courtyard tries the case of Globalization. Set in the capital city of Mali, Bamako explores all the hardships brought on by ecomonic globalization. It is a powerful film that was shown at the Cannes Film Festival and in film festivals around the world.

As a thank you for your support of Africa Now and WPFW FM, we will offer you tickets to the gala world premire of Bamako on June 15, all for a pledge of $35.00 to WPFW. Following the opening night screening of Bamako there will be a panel discussion with experts on the World Bank and its effect on the continent. See for just$35.00 you can go to a movie premire, get a poltical education from experts and AND support WPFW and Africa Now!

To pledge, call 202-588-9739, 1-800-222-9739 or DONATE ONLINE.

GUESTS

Joining us to discuss Bamako and International Financial Institutions are Joslyn Barnes, co-founder of Louverture Films with Danny Glover and Nicole Lee, Executive Director of TransAfrica.

Your hosts for tonight will be Africa Now's regular host Akenji Ndumu and senior Africa Now! producer Joia Jefferson Nuri.

LINKS

Info on Washington DC Premiere of Bamako.

The Movie: Bamako. Also visit www.bamako-film.com

The Director: Abderrahmane Sissako

The Studioi: Louveture Films

TransAfrica Forum

    Jack Welch was in Zagreb, Croatia this week at the Adris Business Forum, the largest such forum in South-Eastern Europe, giving his usual pep talk and spreading management wisdom among "new" and eager Croatian managers. Tough luck if you don't speak Croatian (or Serbian & Bosnian I guess) as all the coverage of the event is in Croatian, I didn't find anything in English. There are some pictures you can check out (if you care that much). Among the bits of wisdom he "handed out" is telling the audience they are in "big shit" after he asked them if they think they can get support from banks for their ideas and the response was negative. The causation can run both ways here I guess.

    Now, that got me thinking what I wanted to say about WB case and why Mr. Welch should run it, if only for a year. I know, it's a far fetched idea in some way, it won't happen, we need someone to fight poverty, to know something about it, to be liked, to be a diplomat (Tony Blair maybe) and the entrenched bureaucratic interests within the Bank would raise hell to prevent another tough manager to come in. But exactly because of that, Welch should step in and "clean the house" for its own sake. In my view, this whole ouster of Wolfowitz from the WB is politically motivated by the staff (that tried to ambush him) and the board to get rid of a strong minded, if not always pleasant, manager, that threatened their interests. I take the WSJ's view here, not FT's.

    Furthermore, the odium towards the "architect of the Iraq war" and as someone coming from the Bush administration, was obvious. Yes, it "was about" the stain on governance that Wolfowitz conduct in the matter of Shaha Riza left, about the Bank's credibility and its ability to raise funds in the future. But, in the end, the board - composed of representatives from donor nations - exonerated him and acknowledged that he acted "ethically and in good faith." So what was the point of the whole thing? Mr. Wolfowitz did ask to recuse himself from all matters regarding the the staff member Shaha Riza, but after that the Ethics Committee "ordered him" to dictate the terms of Riza's compensation for leaving the bank so it can use it against him later. It does seem like an ambush, doesn't it? The flap with Ms. Riza, not techincally of Mr. Wolfowitz making, was overblown and in the end used to oust the president. Graciously, they allowed him to resign without any condemnation of him behavior. Now, the WB board admits that "a number of mistakes were made by a number of individuals in handling the matter under consideration" so a review of procedures is necessary and hopefully coming. Timeline of the political lynch, from WSJ, can be found at the bottom.

    Well, now after the "victory" they admit there were serious procedural mistakes and the staff internal interests were exposed ("dirty laundry was aired" as David Wessel puts it) it should also be acknowledged the internal system and operations should be fixed and cleaned, and for good. Hey, they brought it on themselves by making a "5th degree" out of this flap. Lack of transparency and murky procedures in similar cases (the case of Mr. Scholar reported by Bret Stephens), inner bickering and bureaucratic interests, have all been exposed, in aggregate undermining the credibility of the Bank far more than Mr. Wolfowitz's "controversy." As the Economist states, another war of attrition is out of the question, especially now when the donors have to "put out" for the coming fiscal year. So, let's fix the management crisis and clean the place up. Polish its image now by getting rid of more than just the president, he is not the cause of Bank's woes. Economists there should know that, they study cause and effect of poverty and foreign aid, respectively, every day. In the immediate term the priority should be to clean the World Bank's image and fix its current credibility. Get the gears going again by "letting go" some of the 8,600 not motivated (or not properly so) staffers, others that are in a conflict of interest situation, and others that are plagued by corruption allegations. Mr. Wolfowitz in fact was the one that put emphasis on the anti-corruption campaign, including the staff members at the Bank as well. I am sure that is not the majority of staff at the WB, but they still didn't like it and wanted to turn it against him. Maybe they just took too strongly after prof. Joseph Stiglitz's, previously the chief economist at the WB, proclivity to accuse people of corruption. (He accused an outstanding economist and individual Stanley Fischer, then at IMF, of corruption and further through his book Globalisation and its Discontents the whole IMF for lack of competence, prompting Ken Rogoff to defense.)

    That is why I think the legendary Jack Welch can do the job, in a year. He won't loose sleep over firing some people, he does it for their own good and it would ultimately be for the greater good. Plus, he is an American that President Bush can pick and thus keep with the tradition. He is also not political as far as I know, so political dogfighting can be avoided. After that one year of management and organizational clean-up, have a transparent process of electing the president, based on merit, as Ken Rogoff says. A reformed management structure and properly functioning and credible World Bank is an asset to the developed world in the fight against poverty. This one now is a laughable "asset" in the eyes of countries that can get the funding from capital markets or even China. If the World Bank is to be the champion of the West in the war on poverty, U.S. won't take its money elsewhere, because it needs to strengthen the institution in the face of coming competition for aid. But, just the money won't do much good. Ashraf Ghani says for The Economist "The bank has a set rhythm and who masters it, runs the bank." Unless that working rhythm and house culture, of which the current management and staff is the master, is changed don't expect Bank's woes to end soon enough. That is my 2 cents. ;) Now, for my Croatian readers...

______________________________________________________________________________________

    Drugi dio malo na Hrvatskom. Prvo sam na engleskom pisao kako ja mislim bi trebalo očistiti i vratiti bar malo sjaja Svjetskoj Banci. Prvo sam htio htio pregledati po našim medijima što se piše i kako se piše o ovome. U Srijedu je Večernjakov WashingtonRocks (Bojan Klima) pisao o trenutnim događanjima u SB. Ostalo, nije baš puno, čini se da je Jutarnji jedini napisao više i imao konstantnu seriju članaka. Pohvalno, pošto se ne radi o vijestima u Hrvatskoj. No naravno, ja ću kritizirati. Samo zato što je Jutarnji jedini koji je pisao više o tom "skandalu" ne znači da je i pisao ispravno. Čak štoviše, monopol obično umanjuje vrijednost usluge. ;)

    "Promaklo" se stranim medijima pa kako ne bi našim, poznatim po šlampavom izvještavanju ili prepisivanju od Hine, što se to sve dogodilo. Kao što Jutarnji prenosi a ne slaže se sa time, WSJ ispravno kaže da se NE radi o Wolfowitzovoj etici već pikiranje na određene događaje kako bi se stvorio skandal i uklonilo nepoželjnog predsjednika, što od Europskih zemalja a što od zaposlenika Svjetske banke. U članku 13. Trav. Jutarnji prenosi da je Wolfowitz"premještaj Rize dogovorio kako bi izbjegao sukob interesa te da je za to dobio dopuštenje Odbora izvršnih direktora, direktora etičkog odbora te direktora ljudskih resursa. No preksinoć se ispričao." Prvo, ništa nije dogovoreno, a predsjednik se ispričao tek za nevjerovanje svojim instinktima, vjerovao je da neće biti problema pošto mu je Etički Odbor dao zeleno svijetlo, iako se tome protivio, da riješi pitanje promocije Shaha Rize. Riza je bila u Svjetskoj Banci 8 godina i bila je na listi za promociju i prije nego je gosp. Wolfowitz postavljen za predsjednika. Taj isti dan, 13.4. Svjetska Banka (nadalje SB) je pustila u javnost dokument u "slučaj" Wolfowitzove etičnosti. Na ovim stranicama SBe možete pročitati citate iz dokumenta kao i dobiti čitav dokument (i druge ako vas baš zanima, sumnjam da će netko to čitati u sitne sate). No citati bi trebali biti dovoljni za sagledati stvar sa bolje i činjenično ispravnije prespektive, za razliku od šlampave Jutarnjeg Lista.

     Za razliku od novinara Jutarnjeg Viktora Vresnika koji slijepo optužuje i danas piše: "Kao više nego odličan povod zahtjevima za njegovu smjenu .... poslužila je afera koja je izbila nakon što je netko od više rangiranih službenika Banke, navodno anonimnim pismom, upozorio direktore institucije da je predsjednik Banke zabrljao koristeći osobni utjecaj, autoritet koji mu daje predsjednička pozicija i svoje odlične veze čvrsto ukorijenjenog washingtonskog političkog insajdera kako bi intimnoj prijateljici osigurao ogromnu financijsku povišicu. To je u razvijenom svijetu dovoljan razlog za ostavku."

    Gosp. Wolfowiz je tražio prvo i prvenstveno da se ispriča ili povuče (pravni termin je recuse, a ja Hrvatsku riječ nisam pronašao) iz svih poslovanja i bavljenja vezana sa njegovom djevojkom Shaha Rizom, pošto predstavlja konflikt interesa. Citiram odvjetnika SB Robert Danino u to vrijeme "Prvo, htio bi priznati da je gosp. Wolfowitz objavio Odboru, kroz vas, da ima postojeću vezu sa zaposlenicom Banke i da on predlože rješavanje konflikta interesa, vezano uz Kadrovsko Pravilo 3.01, Paragraf 4.02, povlačenjem iz svih osobnih i profesionalnih kontakata vezanih uz člana kadra." (zaposlenicu Banke Shahu Rizu) Da je ostalo na ovome čitave priče ne bi ni bilo. No naravno, Odbro za Etiku je rekao da ipak postoji, unatoč otovorenom priznanju, konflikt interesa i odredio da se gospođica Riza mora ukloniti iz Banke. Ok, pošteno. No, pošto nije njena krivica što mora prisilno napustiti Banku i tako "dobiti udarac na njenu karijeru" i pošto je već bila na listi za promociju, SB ju je morala kompenzirati za "ometanje" karijere". 27.7.2005 Odbor za Etiku je posalo memo Wolfowitzu sa instrukcijama kako riješiti problem. Lijepo i detaljno su prikazani koraci i riješenja koje je Odbor za Etiku komunicirao Wolfowitzu (PW). Predsjednik se protivio, no dao upute uredu za ljudske resurse što napraviti, a odgovorio je da "još jednom želim ponoviti duboko nezadovoljstvo sa čitavim načinom rješavanja situacije koja je trebala biti riješena sa mojim povlačenjem iz nje."

    Odbor za Etiku je 24.10.2005 poslao memo Wolfowitzu da potvrdi "rezoluciju konflikta interesa u skladu sa smjernicama Odbora 27.7." A u studenom 2005 Odbor se još jednom zahvaljuje Wolfowitzu za "otvoreni i konstruktivan dijalog" kojim je riješen teški problem. Sve pokazuje da nema problema, nema etičkih dilema i nepravilnosti. Čak kad su i Veljači 2006. procurili neki dokumenti preko emaila "John Smitha", Odbor za Etiku ih je pregledao i NIJE pronašao nikakvih etičkih nepravilnosti za daljne razmatranje. Uostalo, kronologiju događaja možete i sami pratiti na stranicama Banke, kao i na dnu posta. Više od godinu dana je sve to stajalo zaboravljeno i nitkome važno. Osim, izgleda, onima koji su jednostavno htjeli ukloniti predsjednika smatrajući da su oni po nečemu vlasnici i upravitelji Banke i čekali pravu priliku za to. Nije im se svidjela njegova volja da se bori protiv korupcije u siromašnim zemljama, ali i u Banci i njenim projektima. A ništa slično se nije pojavilo (još) sa trenutnim direktorom gosp. Scholar koji ima ljubavnicu u Banci i time konflikt interesa. Isto tako, problem se nije pojavio sa podpredsjednikom Shengmang Zhang (za vrijeme James Wolfensohna) čija žena je ubrzano napredovala radeći u Banci. Hmmmm...

    Čista politička farsa, sa potpuno neutemeljenim optužbama koje bi pale na prvi dan suđenja, čak i na Hrvatskom sudu. I nakon svega ovoga, kad je cilj postignut i "omraženi neokonzervativac" je dao ostavku, što kaže Svijetska Banka? Pa ništa! Nije bilo nikakvih etičkih nepravilnosti, time odbacujući sve optužbe i nalaze komiteta koji je vršio istragu. Zahvaljuju se Wolfowitzu na njegovim uslugama i postignućima u Banci, prvenstveno oštrim mjerama protiv korupcije. "Najgore" što kažu u posljednjoj Izjavi je da je "počinjen broj grešaka." Najveća ironija u svemu je da je Wolfowitz forsiran na ostavku zbog moguće "ljage" koju je cijela afera ostavila na najmoćniju instituciju u borbi protiv svijetskog siromaštva. No upravo su određene grupe zaposlenika i direktora Banke stvorile aferu daleko nakon što je mogući konflikt interesa riješen i to sa odobrenjem Odbora za Etiku. I sad, imamo prozor u instituciju i sav njen prljavi veš kako Wall Street Journal kaže (video link). Oni koji su stvorili od ovoga primarnu vijest u svijetu u posljednjih tjedana su kriv za "loše i nepošteno svijetlo" bačeno na SB, ne Paul Wolfowitz koji se samo branio od smiješnih optužbi koje su sjedile u ladicama više od godinu dana i čekale prigodu za coup d'etat. Što je javnost dobila je pravu sliku dijelova institucije Svijetske Banke, kako funkcioniraju, i koji su prioriteti. Ništa negativnog ili obečašćujećeg o Paul Wolfowitzu kako bi nas mediji, pogotovo Hrvatski, htjeli uvijeriti.

Segment 1: War in Somalia. Today on Africa Now, an indepth look at the on going war in Somalia. What are the ramifications of the Ethiopian troops on the ground in Somalia? What justification does the U.S. have for bombing strikes on the east African nation? And where will Somali refugees seek help now that Kenya has closed its borders? We will speak with Nii Akuetteh, the Executive Director of Africa Action.

Segment 2: Africa's "Debt". We will also have a conversation with Debayani Karr of the Jubilee USA Network about international debt, the roots of poverty in Africa, and movements for economic justice. Every day, African nations pay out millions of dollars to institutions like the World Bank or IMF or to wealthy governments—money that could be used to lift peoples standard of living. Debi will help us move past some of the simplistic rhetoric to understand the impact of Debt on the lives of people in Africa.