U četvrtak 27. ožujka, Geert Wilders je objavio Fitnu, svoj kratki film o islamu, o kojem se već mjesecima govori u medijima. U sklopu akcije Kamen iz Rosette za Fitnu bloga Gates of Vienna preveo sam sadržaj filma, a potom napravio i titlove za hrvatski jezik.

Titlovi za film (.srt format) NAPOMENA: desni klik i snimite kao fitna.srt

[googlevideo=http://video.google.com/videoplay?docid=42427935813490087]

Slijedi popis linkova sa kojih možete skinuti i/ili pogledati film (hvala Baronu Bodisseyu sa bloga Gates of Vienna i ostalima):

AJM (posvećeni server - vrlo brz)
avi (Divx 5.0)
Bivouac-ID (francuski titlovi)
Czech Infidel (češki titlovi)
Daily Motion (označen kao nepriličan - za gledanje je potrebna registracija)
Farsi — Google Video
Francuski (Anclaos)
Google video
Isohunt (linkovi na torrent stranice)
LiveLeak (neslužbeno)
mp4+iPod (MPEG-4, Perian)
PI — NizozemskiPI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — Engleski
PI — EngleskiPI — Njemački
PI — Njemački
PI — Google (Njemački)
PI — Viddler
Rapid Share (flv format)
Rapid Share (Ruski titlovi — Premium)
Rapid Share (Ruski titlovi)
Rapid Share (wmv format)
Ruski
Španjolski od Françaisa de Souche.
The Pirate Bay (bit torrent)
The Pirate Bay (Danski titlovi)
The Pirate Bay (Poljski)
The Pirate Bay (Polish)
The Pirate Bay (Ruski)
wmv (WMV/A 9 Standart)
YouTube
YouTube (traži registraciju)
ZippyShare (Poljski)
ZippyShare (Poljski)

Kadšto se sudbina poigrava s brojkama. Jer, točno tisuću godina nakon što su Vandali tako nezaboravno opljačkali Rim, započelo je pljačkanje Bizanta. U čitavim se čoporima tjeraju bičevima nesretnici koji su pobjegli u crkve. Starci se odmah ubijaju jer nekorisno troše hranu te su balast koji se ne da prodati, a mladi se vežu kao stoka i odvlače. Usporedno s pljačkom bjesni i besmisleno razaranje. Ono što su križari prigodom svoje možda isto tako strašne pljačke ipak ostavili od dragocjenih relikvija i umjetnina, sve to bjesomučni pobjednici razbijaju, kidaju, trgaju, dragocjene slike se uništavaju, najdivniji kipovi razbijaju, a knjige u kojima je mudrost stoljeća, besmrtno bogatstvo grčkog mišljenja i grčke poezije imalo biti sačuvano za vječnost, spaljuju se ili se jednostavno bacaju. Nikad neće čovječanstvo potpuno saznati kakva je nesreća u tom sudbonosnom času prodrla kroz otvorenu Kerkaportu i koliko je za svijet duha izgubljeno prigodom pljačkanja Rima, Aleksandrije i Bizanta. Mehmed osvajač, vjeran svojoj riječi, vojnicima koji su izvojevali pobjedu ne smeta u njihovu strašnu poslu i pljačkanju.

Pročitajte više!

U slijedećem desetljeću, ako se nastavi dosadašnji trend, gotovo da neće biti kršćana u Betlehemu, ili Nazaretu. Ili Jeruzalemu.

Kršćani na području Palestinske Samouprave su sa udjela od 15% u ukupnom stanovništvu iz 1951. pali na današnjih 2% od ukupnog palestinskog stanovništva. I u Betlehemu i u Nazaretu, nekad većinski kršćanskim gradovima, danas postoje snažne muslimanske većine. Danas 3/4 betlehemskih kršćana živi u inozemstvu, a više jeruzalemskih kršćana živi u Sidneyu, nego u mjestu svog rođenja; kršćani čine svega 2.5% stanovništva Jeruzalema. u Starom Gradu u Jeruzalemu, kršćani su još uvijek većina.

Nije samo Sveta Zemlja mjesto odakle su kršćani pobjegli. Kroz cijeli Bliski istok nekad brojne kršćanske zajednice nestaju i, za 50 godina, više ih neće biti.

Što se dogodilo? Zašto postoji tako veliki egzodus, o kojem se tako malo izvješćuje, u kojem je, samo u proteklih 20 godina, pobjeglo oko 2 milijuna kršćana? Zašto irački kršćani bježe u zadnjih 10 godina? Zašto stotine tisuća egipatskih Kopta napušta svoju domovinu i zašto se čuvena antiohijska zajednica u zadnjih nekoliko desetljeća smanjila s 15,000 na jedva nekolicinu današnjih?

Pročitajte više!

Slični se izgredi redovito događaju. Ove godine ranjeno je već 2500 policajaca. Tabu napadanja policije očito je razbijen. Čini se da je nekome cilj ovog Ramadana ubiti barem jednog policajca. Francuska policija je također diljem cijele zemlje protekli mjesec svaki dan bilježila 10 do 12 protužidovskih izgreda.

Citat Davida Renniea iz Daily Telegrapha, 5. listopada 2006.

Radikalni muslimani iz francuskih planskih naselja protiv policije vode neobjavljenu intifadu, koja uključujue nasilne sukobe u kojima svaki dan u prosjeku biva ozlijeđeno 14 policajaca. Nakon što je ministar unutrašnjih poslova izjavio kako je ove godine ranjeno gotovo 2500 policajaca, policijska zajednica je objavila da su njezini članovi uključeni u "građanski rat" sa muslimanima iz siromašnih banlieue planskih naselja, koja su gusto napučena nezaposlenom mladeži sjevernoafričkog porijekla.

Rečeno je kako je situacija tako ozbiljna da su od vlade zatražili oklopna vozila za zaštitu policijskih službenika naselja, koja postaju opasna, nemoj-ići-tamo područja. Broj napada se u samo dvije godine povećao za trećinu. Policijski predstavnici su za list Le Figaro izjavili kako je očito da je tabu napadanja policajaca u patrolama razbijen (isto se događa i u Nizozemskoj).

[...] [Michel Thoomis, generalni sekretar sindikata Akcijska Policija,] izjavio je jučer: "Nalazimo se u stanju građanskog rata, planiranog i vođenog od strane radikalnih islamista. Ovo više nije stvar urbanog nasilja, ovo je intifada, pobuna, sa kamenjem i Molotovljevim koktelima. Incidenti više nisu situacije u kojima se nekoliko mladih ljudi suprostavlja policiji, sada se događa da se cijeli neboderi isprazne na ulice, kako bi svoje "drugove" pomogli spasiti od uhićenja."

[...] Međutim, Gerard Demarcq, iz najvećeg policijskog sindikata Savez, odbacuje tvrdnje o intifadi kao gledanje manjine. Gospodin Demarcq je izavio kako povećan broj napada na policiju dokaz kako politika "ponovnog zauzimanja teritorija" kriminalnim bandama funkcionira.

Citat Paula Beliena iz Burssels Journala, 6. studenog 2005.

Kako bi razumjeli što se događa, na današnje događaje ne smijemo gledati iz Zapadne perspektive. Kako bismo razumjeli mladež, moramo razmišljati poput njih. Pri tome ne mislim na zamišljanje sebe u njihovim cipelama, zamislite njihove umove u svojoj glavi. Važno pitanje glasi: kako ovi pobunjenici doživljavaju sebe u odnosu na francusko društvo?

Za razliku od svojih očeva, koji su u Francusku došli iz muslimanskih zemalja, prihvačajući da su, iako ostaju muslimani, došli živjeti u ne-muslimansku zemlju, ovi pobunjenici na Francusku gledaju kao na svoju zemlju. Oni su ovdje rođeni. Ova zemlja je njihova zemlja. A kako su oni muslimani, ova zemlja, ili u svakom slučaju jedan njezin dio, je također i muslimanska. [...] Zapadni Europljani ne mogu kriviti muslimansku mladež zbog toga što tako gleda na svijet. Europa je svojom voljom otvorila vrata muslimanima, ne samo dozvolivši masovno useljavanje do sad neviđenih razmjera, već i kroz poticanje novopridošlih na zadržavanje svoje kulture.

[...] Oni mediji koji nam govore kako pobunjena mladež želi biti dio društva od kojeg se osjeća odbačenom, krivo interpretira činjenice. Kako pobunjenici na to gledaju gledaju - oni nisu dio našeg društva i žele da i mi ostanemo izvan njihovog društva. Nasilje u Francuskoj ni na koji način nije usporedivo sa nasiljem crnaca u SAD-u u 1960-tima. Pariški dopisnik New York Timesa koji piše kako se radi o "varijaciji istog problema" ili laže ili uopće ne zna o čemu govori. Nasilje u Francuskoj je od one vrste koja se viđa kada jedna grupa želi nametnuti svoj autoritet i izbaciti druge sa svog područja. [...] Muslimani ne žele da ih itko izvana patronizira i miješa se u njihov način života u predgrađima svih velikih gradova Zapadne Europe. Njihova poruka je: mičite nam se s puta, gubite se s našeg teritorija i: ponašate se kao da ste vi ovdje glavni, ali mi ćemo vam pokazati kako stvari stvarno stoje.

Citat Paula Beliena iz The American Conservativea, 5. prosinca 2005.

Lako je razumjeti zašto je mladež iz predgrađa postala tako nasilna kada je [francuski ministar unutrašnjih poslova] Sarkozy tamo pokušao uspostaviti zakon i red. Mladež je tamo držala primat, neizazvana, desetljećima. Ako dopuste francuskim vlastima da ponovo uspostavi vlast, izgubiti će svoje uporište. Za razliku od zapadnih intelektualaca, oni shvaćaju da se sve svodi na pitanje tko kontrolira određeni teritorij. Policija i bande bore se oko toga čiji će se zakoni primjenjivati u njihovom susjedstvu: zakoni Francuske Republike ili zakoni Eurabije.

[...] Sarkozy, koji je u ovom ratu upotrijebio samo policijske snage, nije uspio prevladati zbog toga što nije imao sredstva za pobjedu u teritorijalnom sukobu. Nakon dva dana pobuna, policijski službenici su upozorili kako nemaju sredstva za pobjedu u onom što su (ispravno) nazvali "građanskim ratom". [...] Međutim, siromašni domorodci koji žive u doseljeničkim četvrtima znaju bolje. Oni znaju da generali Eurabije, vođe mladeži, voze BMW i Mercedes automobile (koje se nitko ne usuđuje zapaliti), da koriste mobilne telefone i osobna računala kako bi poslali naredbe svojoj vrlo pokretljivoj vojsci. Rat u Francuskoj ne vodi se zbog socijalne nepravde, već zbog teritorija.

Otvoreno je izjavio kako želi umrijeti kao bombaš samoubojica i kako su teroristički napadi na podzemnu željeznicu u Londonu vrijedni hvale. U intervjuu sa Johnom Humprysom izjavio je kako mu je cilj Velikoj Britaniji na bilo koji način nametnuti šerijatski zakon.

Na godišnjicu 7/7 - terorističkog napada na podzemnu željeznicu u Londonu, snimljen je kako propovijeda grupi muslimana u Birminghamu (Velika Britanija), smijući i rugajući se žrtvama 9/11 - terorističkog napada na WTC u New Yorku te prijeteći ubojstvima i daljnjim napadima u Velikoj Britaniji.

Prigodni citat iz Kurana časnog glasi:

Kuran 33:25-27
Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, - nisu nimalo uspjeli -, i vjernike je Allah borbe poštedio, - Allah je, uistinu, moćan i silan -,
a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli,
i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve može.

prijevod članka Davida Wooda

Razmotrite slijedeće odlomke koji govore o Muhamedu i o tolerantnosti Islama:

Svojom bezgraničnom suosjećajnosti i ljudskom dobrotom osvojio je [Muhamed] srca ljudi. Vladao je pravedno. Nije se otklanjao od istine i pravednosti. Nije zlostavljao čak ni svoje smrtonosne neprijatelje, ljude koji su se zakleli da će ga ubiti, koji su ga gađali kamenjem, izbacili ga iz vlastite domovine, koji su cijelu Arabiju nagovarali protiv njega - ne, čak ni one koji su u ludilu osvete jeli sirovu jetru njegovog mrtvog strica. Kada ih je pobijedio, svima im je oprostio. Zbog osobnih uvreda nikada se nikome nije osvećivao. Nikad nije napravio odmazdu nad onima koji su nad njim počinjali zlodjela.[1]

Etička i religijska povijest svijeta predstavlja možda tek jedan djelić življenja ideala izrečenog u ideji "Voli svog neprijatelja". Sveti Prorok se prema svojim neprijateljima odnosio isključivo sa najvećom nježnošću, čak i prema licemjerima. Nikad ih nije kažnjavao zbog njihovih uvreda... Velikodušnost Svetog Proroka prema svojim neprijateljima jedinstvena je u analima svijeta... Opraštanje Svetog proroka bilo je neograničeno... Aishah nam govori kako se nikad nije osvećivao za njemu nanesena zlodjela... Opraštanje je bilo najsjajniji dragulj u osobnosti Svetog Proroka. Ono je u njemu pronašlo svoje savršeno očitovanje.[2]

Često ponavljani navodi kako je Islam netolerantan te se širio ognjem i mačem nemaju uporišta. Kuran jasno daje do znanja kako u religiji nema prisile.[3]

Ovi odlomci imaju mnogo zajedničkog. Prvo, to su novija pisanja koja odražavaju moderne stavove o Muhamedu. Današnji muslimani obično vjeruju kako Muhamed ne bi ni mrava zgazio, osim ako je taj mrav najprije pokrenuo rat protiv Islama. Drugo, moderna pisanja rijetko, ako i uopće, pružaju reference za svoje tvrdnje. Ona veličaju Muhameda i njegovu nježnu narav, ali propuštaju podržati svoje tvrdnje dokazima iz ranih izvora (poput Ibn Ishaqovog Sirat Rasul Allah (skraćena verzija) ili Sahih Al-Bukarija). Treće, za moderna pisanja o Muhamedu svojstveno je zanemarivanje povijesnih činjenica, koje muslimanska gledišta dovode u pitanje. A kada se i pozabave tim činjenicama, ona često negiraju očito, držeći se umjesto toga svog idealiziranog portreta Muhameda. Za muslimanska "objašnjenja" neugodnih odlomaka često se ispostavi da su samo kružna potvrđivanja vjere u Muhameda. U susretu sa zabrinutim ispitivačem, rasprava često prati ovaj razvoj:

Musliman: Muhamed je najveći moralni uzor! On je bio tako dobar i tolerantan! On nikada nije nikoga povrijedio, osim one koji su zaratili protiv Islama!
Ispitivač: A što je sa svim muškarcima i ženama koje je pobio?
Musliman: Muhamed to nije mogao napraviti, jer on je najveći moralni uzor ikada! Njegovi rani i bliski sljedbenici i biografi izmislili su te nemoralne priče i može ih biti sram zbog toga! [4]
Ispitivač: Ali kako znamo to da je bio najveći moralni uzor ikada?
Musliman: Zbog povijesnih dokaza!
Ispitivač: A što je sa povjesnim dokazima kako je ponekad bio loš moralni uzor?
Musliman: Ti dokazi su potpuno pogrešni!
Ispitivač: Kako znamo da su pogrešni?
Musliman: Zato jer je Muhamed najveći moralni uzor ikad! Ne slušaj rane muslimane što govore o Muhamedovim ubojstvima, mučenjima, pljačkanjima itd. Pa samo pogledaj što govore o njegovoj dobroti!

Ovaj argument je možda uvjerljiv jednom muslimanu, koji je cijeli život učio kako je Muhamed moralno besprijekoran. Ali, nepristranom ispitivaču ovakvo zaključivanje je smiješno. Ako želimo doznati je li Muhamed bio dobar moralni primjer ili nije, jedina razumna opcija je ispitivanje najranijih, najpouzdanijih pisanja te korištenje tih pisanja kako bismo dobili zaokruženu sliku o njegovoj osobi. A ako muslimani žele prigovoriti nekoj analizi Muhameda, to bi trebali raditi na povijesnim, a ne dogmatskim osnovama.

Najranija postojeća Muhamedova biografija je Sirat Rasul Allah, Muhameda Ibn Ishaqa, koji se rodio početkom osmog stoljeća u Medini. Njegov djed, Yasar, postao je musliman kratko nakon zarobljavanja oko 634. godine. Yasarov sin Ishaq je počeo sakupljati predanja o Muhamedu, a njegov je unuk Muhamed u tome slijedio svog oca Ishaqa. Do svoje tridesete godine, Muhamed Ibn Ishaq (sin Ishaqa) postao je priznat kao autoritet za predanja o Muhamedu. Najpouzdanije izvore sabrao je u djelu Sirat Rasul Allah (skraćena verzija), tako nam omogućivši rani i u velikoj mjeri točni i autoritativni izvor o Muhamedovom životu.

Većina slijedećih izvještaja uzeta je iz Ibn Ishaqova djela. Kao što i naslov ove studije govori, ovdje sam se usmjerio na slučajeve u kojima je prikazana Muhamedova okrutnost, jer upravo su ove priče u pravilu izostavljene u modernim muslimanskim izvještajima o Muhamedovom životu. Međutim, ne smije se zaboraviti da Sirat Rasul Allah sadrži i mnogo izvještaja o Muhamedovoj ljubaznosti i milosrđu; zato slijedeće izvatke treba razmotriti i uz te, nešto naklonjenije izvještaje.

Slučaj Uqba bin Abu Mu’ayta

Od svih ljudi koje je Muhamed pobio, Uqba je vjerojatno najviše zaslužio kaznu. Ismijavao je i kinjio Muhameda još dok je ovaj bio u Meki. Uqba je toliko prezirao Muhameda da mu je jednom pljunuo u lice,[5] a kasnije se kod Badra i borio protiv muslimana. Ovdje je naveden samo zbog posebno okrutnog odgovora koji mu je Muhamed dao pri njegovoj egzekuciji:

Kada je apostol naredio da ga ubiju, Uqba je rekao, "Ali Muhamede, tko će se brinuti o mojoj djeci?" "Pakao," odgovorio je Muhamed.[6]

Slučaj Ka’ba bin al-Ashrafa

Kada je Ka’b čuo o svim tim ljudima koje su muslimani pobili u bici kod Badra, zaplakao je za mrtvima i skladao pjesmu u znak sijećanja na njihova dobra djela. Muslimani su uzvratili vlastitom pjesmom. Jedna muslimanka je odgovorila:

Kad bi one što se kupaju u krvi
Mogli vidjeti oni koji žive među planinama Meke!
Tada bi bili sigurni i vidjeli bi
Kako su bili vučeni za kosu i brade.[7]

Nakon ovog, Ka’b je pisao pjesme protiv muslimanki, te je Muhamed opetovano pozivao na njegovo ubojstvo:

Apostol je rekao... "Tko će me riješiti Ibnu’l-Ashrafa [Ka’ba]? Muhammad bin Maslama... je rekao, "Ja ču se obračunati s njim za tebe, o apostole Božji, ja ću ga ubiti." "Napravi to ako možeš", rekao je [Muhamed]... Apostol je rekao, "Sve što se od tebe zahtjeva je da pokušaš." On [ubojica] je rekao, "O apostole Božji, morat ćemo lagati." On je odgovorio, "Reci što god želiš, za ovo imaš odriješene ruke."[8]

Muhammad bin Maslama, nakon što je od Muhameda primio dozvolu za laganje, nastavio je u svom naumu da ubije Ka’ba. Muslimani su poslali Silkana, koji je volio pjesništvo, da se sprijatelji s Ka’bom. Silkan i Ka’b su proveli neko vrijeme međusobno si recitirajući stihove, sve dok potonji svog novog prijatelja nije upitao za uslugu. Silkan je rekao kako on i njegovi sudruzi žele od Ka’ba kupiti nešto hrane, te da će kao zalog plaćanja ostaviti nešto oružja. To je napravio zato da se Ka’b "ne bi uzbunio kad ugleda oružje koje nose." Muslimani su zatim došli sa svojim oružjem, te su pozvali Ka’ba da im se pridruži u šetnji, a on se rado odazvao njihovom pozivu:

Nakon nekog vremena, Abu Na’ila provukao je ruku kroz [Ka’bovu] kosu. Nakon toga je pomirisao ruku i rekao: "nikad nisam pomirisao finijeg mirisa". Hodali su dalje te je ovo još jednom ponovio, tako da Ka’b nije ništa posumnjao. Tada je nakon nekog vremena po treći put napravio isto i zavikao, "Zgromite Božjeg neprijatelja!" Tako su udarili na njega, ali bez učinka. Muhammad bin Maslama je rekao, "Kada sam vidio da su nam mačevi beskorisni, sjetio sam se svog bodeža te sam ga uzeo. U međuvremenu je Božji neprijatelj digao takvu buku da su u svim utvrdama oko nas upalili svjetla. Zario sam ga u donji dio njegovog tijela, pa sam ga potegao dolje kroz njega dok nisam dosegao do njegovih genitalija, i neprijatelj Božji je pao na zemlju."[9]

Ka’bovo ubojstvo postiglo je željeni učinak:

Naš napad na Božjeg neprijatelja unio je strah među židove, te u Medini nije bilo ni jednog koji nije strahovao za svoj život.[10]

Slučaj Ibn Sunayna

Ibn Sunayna je bio židovski trgovac čiji je jedini zločin bilo to što se našao u gradu kada su muslimani krenuli ubijati:

Apostol je rekao, "Ubijte svakog Židova koji vam dopadne šaka." Tako se Muhayyisa bin Mas’ud zaletio na Ibn Sunayna, Židovskog trgovca s kojim su imali društvene i poslovne veze, i ubio ga. Huwayyisa tada nije bio musliman, iako je bio starješina. Kada je Mhayyisa ubio Huwayyisa ga je počeo tući, govoreći, "Ti neprijatelju Boga, ubio si ga, zar si ga ubio, a dobar dio tvog sala dolazi od njegovog bogastva?" Muhayyisa je odgovorio, "Da mi je onaj koji mi je naredio da ga ubijem naredio da ubijem tebe, odsjekao bih ti glavu." Rekao je kako je ovo bio početak Huwayyisinog prihvaćanja Islama. Ovaj je odgovorio, "Tako mi Boga, da mi je Muhamed naredio da me ubiješ, da li bi me zaista ubio?" On je rekao, "Da, Boga mi, da mi je naredio da ti odrubim glavu, ja bih to učinio." A on je uzviknuo, "Tako mi Boga, vjera kojoj je moguće dovesti nekog do ovoga, čudesna je!" I postao je musliman. [11]

Slučaj Mirba bin Qayzija

Novosti o Muhamedovim pobjedama i ubojstvima brzo su se širile, te se tako mnogo ljudi naljutilo na njega. Jedan od takvih ljudi bio je sljepac imena Mirba bin Qayzi:

Muslimani su došli u kraj Mirbe bin Qayzija, koji je bio slijepa i nezodovoljna osoba. Kada je opazio dolazak apostola i njegovih ljudi, ustao je i u lica im bacio prašinu govoreći, "Ti možda jesi Božji apostol, ali ja te kroz svoj vrt pustiti neću!" Rečeno mi je da je uzeo šaku prašine i rekao, "Boga mi, Muhamede, kada bih mogao biti siguran da neću pogoditi nekog drugog, bacio bi ti ovo u lice." Ljudi su pojurili da ga ubiju, ali apostol je rekao, "Nemojte ga ubiti, jer ovaj slijepac je slijepa srca i slijepa vida." Sa’d bin Zayd... pojurio je na njega prije nego što je apostol izrekao te riječi, te ga je svojim lukom tako udario po glavi da mu se glava raskolila." [12]

U Muhamedovu obranu treba reći kako on tom čovjeku nije naredio da ubije Mirba. Svejednako, ovaj odlomak pokazuje kako su brzi muslimani bili u ubijanju bilo koga tko bi uvrijedio Muhameda, a i to kako su se i sve više navikavali na to. Dalje, nema dokaza da je Muhamed makar i ukorio Sa’da zbog toga što je ovaj zatukao čovjeka.

Slučaj Židova iz Qurayze

Ljudi iz Qarayze opirali su se Muhamedu te su pokušali oformiti savezništvo protiv njega. Kada je savez propao, Muhamed je brzo djelovao. Njegove vojske su ih okružile i "opsjedale ih dvadeset i pet noći, sve dok ne bijahu gadno pritisnuti te je Bog ubacio užas u njihova srca."[13] Muhamed je odabrao Sa’da bin Mu’adha da odluči o njihovoj kazni, a al-Aus, saveznik Quarayze, složio se da Sa’d izabere kaznu. Sa’d je objavio "da će se muškarci pobiti, vlasništvo razdjeliti, a žene i djeca uzeti kao zarobljenici."[14]

"Tada su se predali, a apostol ih je zatočio u Medini... Tada je apostol otišao do Medinske tržnice (koja je i danas na istom mjestu) i naredio da se na njoj iskopaju rovovi. Onda je poslao po njih i odrubio im glave u tim rovovima, kako su mu ih dovodili u gomilama... Bilo ih je 600 do 700, iako neki tvrde da ih je bilo i do 800 ili 900. Kako su ih u gomilama dovodili pred apostola, pitali su Ka’ba što će biti s njima. On im je odgovorio, "Kad će te već shvatiti? Ne vidite li vas se stalno odvodi, a da se odvedeni ne vraćaju? Što će biti s vama? Po Alahu, bit će smrt!" Ovo se nastavilo sve dok Muhamed nije sve dokrajčio.[15]

Ubijeni su svi muškarci i dječaci koji su ušli u pubertet. Ženi imena Bunanah odrubljena je glava zato jer je na jednog od Muhamedovih ljudi bacila mlinski kamen.[17] Muhamed je svojim ljudima radijelio žene, djecu i stvari (sebi je uzeo petinu svega). Neke od žena su prodane za konje i oružje, a jednu zarobljenu ženu, Rayahanu, Muhamed je zadržao za sebe.[18]

Slučaj Sallama Ibn Abu’l-Huqayqa

Okolnosti Sallamove smrti su posebno zanimljive. Dva plemena su se međusobno natjecala koje će više učiniti za Muhameda:

Jedna od stvari koje je Bog napravio za svog apostola je što su se dva plemena Ansarija, Aus i Khazraj, međusobno natjecala poput pastuha: ako su Ausi napravili bilo što u apostolovu korist, Khazraji bi rekli, "Oni neće imati ovu prednost nad nama u apostolovim očima i u islamu" te ne bi mirovali dok ne naprave nešto slično.[19]

Muškarci Ausa imali su čast ubiti Ka’ba bin al-Ashrafa, pa su se tako Khazraji žudjeli pohvaliti sličnim postignućem. Tako su otišli Muhamedu kako bi ga pitali za dozvolu da ubiju Sallama Ibn Abu’l-Huqayqa, te im je Muhamed odobrio ovaj zahtjev.

Kada su stigli u Khaybar, s noću su otišli u Sallamovu kuću te su zakračunali sva vrata i tako zatvorili ukućane. On je boravio u gornjoj prostoriji do koje su vodile ljestve. Uspeli su se gore, došli do vrata i zatražili da ih se pusti unutra. Njegova žena je izašla i upitala ih tko su, a oni su joj odgovorili da su Arapi u potrebi za zalihama. Onda im je tada odgovorila da je čovjek kojeg traže tu te da mogu ući. "Kada smo ušli zabravili smo vrata prostorije ostavivši je vani, bojeći se da se ne isprječi između nas i njega. Njegova žena je vrisnula i tako ga upozorila na nas, pa smo pojurili na njega sa isukanim mačevima, a on je bio na svom krevetu... Kada smo ga svojim mačevima sasjekli Abdullah bin Unays zario mu je svoj mač u trbuh, tako da je izašao na drugu stranu."[20]

Slučaj Kinane bin al-Rabija

Muhamed i njegovi ljudi osvojili su grad imena Khaybar te su njegova bogastva i žene razdjelili među sobom.[21] Zarobili su Kinana bin al-Rabija, koji je bio zadužen za blago jednog od pokorenih plemena. Muhamed je zahtjevao blago, ali Kinana mu je odbio reći gdje je skriveno.

Kada ga je [Muhamed] pitao o ostatku, on mu je odbio odgovoriti, pa je apostol naredio al-Zubayr al-Awamu, "Muči ga dok ne prizna što ima," te mu je ovaj na prsima zapalio vatru tako da je zamalo umro. Tada ga je apostol predao Muhammadu bin Maslami, a ovaj mu je odrubio glavu, kako bi se osvetio za smrt svog brata Mahmuda [koji je poginuo u napadu na grad].[22]

Slučaj Abu-Rafija

U poglavlju naslovljenom "Ubijanje usnulog poganina", Al-Bukhari daje slijedeći izvještaj:

Alahov apostol (blagoslov i mir Alahov bili nad njim) poslao je grupu muškaraca Ansarija da ubiju Abu-Rafija. Jedan od njih od njih je pošao i uspio ući u njihovu (tj. neprijateljsku) utvrdu. Taj čovjek je rekao: "Sakrio sam se u staje njihovih životinja. Oni su zatvorili vrata utvrde. Kasnije su izgubili nekog magarca te su izašli potražiti ga. I ja sam izašao s njima, pretvarajući se kako ga tražim. Magarca su našli te su se vratili u utvrdu. I ja sam također ušao. Noću su vrata utvrde zatvorili, a ključeve su držali u malom otvoru, gdje sam ih mogao vidjeti. Kada su ljudi zaspali, uzeo sam ključeve i otvorio vrata utvrde, pa sam došao do Abu Rafija i rekao: "O Abu Rafi". Kada mi je odgovorio, slijedio sam zvuk njegovog glasa, došao sam do njega i udario ga. On je povikao i ja sam izašao, ali sam se odmah vratio pretvarajući da sam mu došao pomoći. Rekao sam: "O Abu Rafi," promijenivši ton svog glasa. On me upitao: "Što želiš, ožalostit ćeš svoju majku!" Ja sam ga upitao: "Što ti se dogodilo?" Rekao je: " Netko je došao i udario me, ne znam tko." Tada sam mu u trbuh zario svoj mač, snažno sam ga gurnuo sve dok nije došao do kosti. Sav zbunjen sam otišao do ljestava kako bih se spustio, ali sam pao i uganuo stopalo. Došao sam do svojih drugova i rekao im: 'Neću otići dok ne čujem plač njihovih žena.' I tako nisam otišao dok nisam čuo kako žene oplakuju Abu Rafija, trgovca iz Hijaza. Onda sam ustao, ne osjećajući bolove, (pa smo nastavili) dok nismo došli do proroka i sve mu ispričali."[23]

Slučaj anonimnog jednookog pastira

Nakon što im je propao pokušaj ubojstva, neki muslimani su se vraćali Muhamedu kada je jedan od njih, ubojica imena Amr, otišao u pećinu. Tamo je ubrzo susreo jednookog čovjeka koji je vodio ovcu. Jednooki čovjek je legao pokraj Amra (ne shvaćajući da je musliman) i počeo pričati:

Dok sam živ neću biti musliman,
Niti ću se na njihovu vjeru obazirati.[24]

Amr nije propustio svoju priliku da ubije nevjernika:

Rekao sam (sam sebi), "Ubrzo ćes saznati!" i čim je zaspao i počeo hrkati ustao sam i ubio ga na najužasniji način na koji je itko bio ubijen. Stavio sam jedan kraj svog luka u njegovo zdravo oko, a onda sam gurao sve dok luk nije izašao na stražnju stranu njegovog vrata.[25]

Još je nekoliko ljudi ubijeno tijekom te propale ekspedicije, ali kada je Amr Muhamedu ispričao detalje, Prorok ga je zbog njegovih djela blagoslovio.[26]

Slučaj Abu Afaka

Abu Afak, ožalošćen jer je Muhamed ubio nekog čovjeka pod imenom al-Harith, sastavio je ovu pjesmu u znak sjećanja na pokojnika:

Dugo sam živio, ali nikada nisam vidio
Skup ili grupu ljudi
Vjernijih svom pothvatu
I njihove saveznike kada bi ih pozvali,
Od sinova Qayle kada bi se okupili,
Ljudi koji su porušili planine i nikada se nisu pokorili.
Jahač koji je im došao rascijepio ih je nadvoje (govoreći)
"Dozvoljeno", "Zabranjeno" za sve i svašta.
Da si vjerovao u slavu kraljevanja
Slijedio bi Tubbu.[27]

Ove riječi su bile više nego što je Muhamed mogao podnijeti, pa je Prorok islama pobijesnio, što je završilo smrću Abu Afaka.[28]

Slučaj Asme

Žena imena Asma (imala je pet sinova) bila je zgrožena ubojstvom Abu Afaka, pa je u znak protivljenja Muhamedu napisala pjesmu. Ibn Ishaq prenosi što se dogodilo:

Kada je apostol čuo što je ona rekla, rekao je: "Tko če me riješiti Marwanove kćeri?" Čuo ga je Umayr bin Adiy al-Khatmi, koji je bio s njim te je već te iste noći otišao do njezine kuće i ubio ju. Ujutro je došao apostolu i rekao mu što je učinio, a on mu je rekao: "O Umayr, pomogao si Bogu i Njegovom apostolu!" Tada ga je upitao hoće li snositi kakve loše posljedice zbog onoga što je učinio, a apostol mu je rekao: "Ni dvije koze neće time razbijati glave", pa se Umayr vratio svom plemenu.

Slučaj Abdullaha bin Khatala i njegovih kćeri

Abdullah bin Khatal je bio musliman koji je apostazirao (odrekao se svoje vjere). Imao je dvije dvjevočice koje su o Proroku pjevale satiričke pjesmice. Čim je Muhamed ojačao i dobio moć, naredio je da se svo troje pobije. Abdullaha su ubila dvojica muslimana. Jedna od djevojčica je također ubijena. Drugoj djevojčici je poslije dan imunitet, iz nepoznatih razloga. [30]

Slučaj al-Huwayritha

Sve što se o al-Huwayrithu zna je da je uvrijedio Muhameda, Muhamed je zatražio da ga se ubije te je Ali ispunio Muhamedove želje.[31]

Slučaj Sare, oslobođene robinje

Sara je bila oslobođena robinja koja je u Meki uvrijedila Muhameda. Muhamed je svojim ljudima zapovijedio da je pronađu i ubiju. Nakon nekog vremena je pronađena te ju je vojnik na konju ubio pregazivši je.[32]

Procjena

Muhamed je naredio ubojstva velikog broja ljudi, često samo zato jer su ga godinama prije uvrijedili, ili su pisali pjesme protiv islama. Isto tako, dozvoljavao je laganje, sve dok je to vodilo smrti njegovih neprijatelja. Također je zapovijedio da se svi apostati (oni koji su se, nakon što su postali muslimani, odrekli islama) ubiju. Muhamedovi sljedbenici ubijali su i muškarce i žene, uključujući i slijepca, ubili su i jednu djevojčicu te su odrubljivanjem glave smaknuli stotine židova koji su im se predali.

Naravno, ova ubojstva i pogubljenja ne znače nužno da je Muhamed bio krvožedni tiranin, kako se često u tvrdi u pisanjima kršćana i židova. Kako sam već rekao, Muhamed je napravio mnogo nježnih i plemenitih djela te je opraštao mnogima koji su se borili protiv njega. Međutim, iako Muhamed možda nije toliko loš koliko neki njegovi kritičari sada tvrde, nije bio ni blizu toliko dobar koliko to tvrde njegovi poštovatelji. Kako je to Thomas Lippman rekao:

Čini se kako možemo reći da je Muhamed bio iskren, privržen, hrabar, velikodušan, suosjećajan te posvećen društvenoj pravdi i reformi. Međutim, nekritičko divljenje prema njemu, koje se može čuti od prosječnih muslimana, previđa dokaze kako je Prorok ponekad bio osvetoljubiv, pakostan i dvoličan. On je, na poslijetku, bio samo čovjek, k tome još i ambiciozan.[34]

Potpuno nježni, neograničeno opraštajući, savršeno milosrdni Prorok, o kojem se govori u mnogim muslimanskim pisanjima, jednostavno nikad nije postojao. Povijesni Muhamed više je nalik onome iz gornjeg Lippmanovog citata. Međutim, ako muslimani tvrde kako je Muhamed bio najdivniji moralni primjer u povijesti, trebali bi prihvatiti sva njegova djela, ne samo ona koja se podudaraju sa kršćanskim poimanjem moralnosti, koje je ukorijenjeno na zapadu. U islamskoj misli, Muhamed je standard sa kojim se svatko treba uspoređivati; to jest, sve što je Muhamed napravio, po definiciji je moralno. Ako se uvede još jedan standard usporedbe, islamsko vjerovanje se raspada na djeliće. Na primjer, kada muslimani očajnički pokušavaju opravdati Muhamedova užasna djela, oni pokušavaju pokazati kako se Muhamed uklapa u kršćanske moralne standarde. Ali, taj pokušaj je apsurdan. Muhamed je pobio nebrojene ljude (mnoge od njih je i mučio), pljačkao je, imao je trinaest žena (jedna od njih bila je još dijete), sudjelovao je u trgovini robljem i muškarcima dozvoljavao da tuku svoje supruge.[35] Kada ga se sudi po Isusovim standardima, Muhamed bijedno pada. Tako, kada se muslimani nađu u obrani morala Muhamedove osobe, razlog tome može biti to što nalaze Isusove moralne standarde neodoljivijim od moralnih standarda Muhameda, pa možda svjesno ili podsvjesno pokušavaju umrljani Muhamedov život zamijeniti čistim životom Isusa. Ako je to slučaj, muslimanima je vrijeme da se okrenu drugačijem glasniku, onome koji je uistinu vrijedan našeg divljenja, slavljenja, poštovanja i obožavanja.

Reference:

[1] Abul, A’la Mawdudi, Towards Understanding Islam (New York: Islamic Circle of North America, 1986), p. 60.

[2] Maulana Muhammad Ali, Muhammad the Prophet (St. Lambert: Payette and Sims, 1993), pp. 144-145, 165, 169.

[3] Allama Sir Abdullah Al-Mamun Al-Suhrawardy, The Wisdom of Muhammad (New York: Citadel Press, 2001), p. 17.

[4] Na primjer, Maulana Muhammad Ali na navode o ubojstvima i smaknućima odgovara ovako: "Kako je, u svjetlu tako očitog navoda, Prorok mogao narediti ubojstva onih koji su ga zlostavljali i kako su muslimani mogli izvršiti naredbu koja je u izravnoj suprotnosti sa Svetim Kuranom? To je jednostavno nemoguće, a ako Ibn Hisham ili Waqidi kažu kako je Prorok naredio ubojstva svojih zlostavljača, tada je krhki autoritet Ibn Hishama ili Waqidija ono što moramo odbaciti (a ne Muhameda kao Božjeg Proroka, op. p.)." (Ali, str. 199)

"Očiti navod" koji navodno opovrgava sve povijesne pojedinosti Muhamedovih ubojstava nalazi se u Kuranu:

Kuran 3:186
Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.

Ne čini se kako je ovaj odlomak dovoljan da opovrgne brojne povijesne navode o Muhamedovim zločinima.

[5] Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah (The Life of Muhammad), A. Guillaume, tr. (New York: Oxford University Press, 1980), p. 164.

[6] Ibid., p. 308.

[7] Ibid., p. 366.

[8] Ibid., p. 367. This account is corroborated in Sahih Al-Bukhari, Dr. Muhammad Matraji, tr. (New Delhi: Islamic Book Service, 2002), Number 3032.
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_274.htm

[9] Ibid., p. 368.

[10] Ibid., p. 368.

[11] Ibid., p. 369.

[12] Ibid., pp. 372-373.

[13] Ibid., p. 461.

[14] Ibid., p. 464.

[15] Ibid., p. 464. See also Al-Tabari, The History of Al-Tabari: Volume 8, Michael Fishbein, tr. (Albany: State University of New York Press, 1997), pp. 27-41.
Vidi i http://www.faithfreedom.org/Articles/sira/18.htm

[16] Al-Tabari, Volume 8, p. 38.

[17] Ibid., p. 41

[18] Ibn Ishaq, p. 466.

[19] Ibid., p. 482.

[20] Ibid., pp. 482-483.

[21] Ibid., pp. 510-517.

[22] Ibid., p. 515.

[23] Sahih Al-Bukhari, Dr. Muhammad Matraji, tr. (New Delhi: Islamic Book Service, 2002), Number 3022. This assassination is confirmed in Numbers 3023, 4038, 4039, 4040.
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_266.htm

[24] Ibn Ishaq, p. 674.

[25] Ibid., p. 674.

[26] Ibid., p. 675.

[27] Ibid., p. 675.

[28] Ibid., p. 675.

[29] Ibid., p. 676.

[30] Ibid., p. 551.

[31] Ibid., p. 551. See also Al-Tabari, pp. 179-181.

[32] Ibid., p. 551.

[33] Al-Bukhari, Broj 3017 prenosi kako je Muhamed rekao: "Ako netko odbaci vjeru (islam), ubij ga."
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_262.htm

[34] Thomas W. Lippman, Understanding Islam: An Introduction to the Muslim World (New York: Penguin Putnam Inc., 2002), p. 52.

[35] Za reference vidi članak Islam Beheaded

Ovdje je tekst poruke Proroka Muhameda braći Julanda, koju je poslao po svojim glasnicima, 'Amr bin al-'As al-Sahmiju and Abu Zaid al-Ansariju.

Mir bio nad onima koji slijede pravi put! Zovem vas k islamu. Prihvatite moj poziv i nećete biti ozlijeđeni. Ja sam Božji poslanik čovječanstvu i riječ će biti izvršena nad nevjernicima. Ako, dakle, prihvatite islam, dati ću vam moć. Ali, ako odbijete prihvatiti islam, vaša moć će nestati, moji konji će taborovati na vašoj zemlji, a moje proroštvo će prevladati u vašem kraljevstvu.

Ovo je fotografija originala, koji se čuva u Omanskom Sultanatu, tvrđavi Sohar:

Povjesničar al-Baladhuri, koji je pisao samo dva stoljeća nakon dolaska glasnika u Sohar, ovako je opisao taj događaj:

Kada narod Omana odgovori dokazu istine i obeća poslušnost Bogu i Njegovom proroku, tada će Amr, njihov Amir i Abu Zayid preuzeti odgovornost za izvršavanje molitava, za prenošenje islama narodu i za učenje o Kuranu i pravilima religije.

Muslimani u zemljama zapada često tvrde kako islam uči da u religiji ne smije biti prisile. Zar im njihov vlastiti prorok ne proturječi?

Nakon terorističkih napada na World Trade Center u New Yorku te nepovjerenja prema muslimanima koje je uslijedilo, islamisti koji žive na zapadu su zbunjeni. Neki među njima provode vrijeme tražeći slatkiše iz Kurana, te svojim novim domovinama pokušavaju dokazati kako je islam religija neograničenog milosrđa. Ponovo i ponovo, oni citiraju nekolicinu simpatičnih kuranskih stihova iz Meke. Pažljivo sakrivaju okrutne, netolerantne, barbarske retke, razasute po cijelom Kuranu, govoreći kako su ti stihovi izvan konteksta, te nisu primjenjivi na nevjernike koji su im, prihvativši ih kao svoje zemljake, dali priliku za bolji život. Malo toga može biti gore od ovog licemjerja. U interesu je svih nemuslimana (kao i u pravi islam nedovoljno upućenih muslimana) da istina bude poznata.

Oni islamisti koji žive na Zapadu i citiraju ove slatkiše iz Kurana, velikoj većini neupućenih nemuslimana (kao i poluinformiranih muslimana) zapravo predstavljaju mrtvi islam iz Meke, kako bi prikrili aktualnu verziju islama, tj. živi i aktivni islam iz Medine. Njihova strategija je slijedeća:

• Na Zapadu ili u zemlji nevjernika prakticiraj islam iz Meke
• U islamskim državama ili u zemljama sa značajnijim brojem muslimana prakticiraj islam iz Medine, tj. pravi islam

Kako prepoznati ovaj živi i vitalni islam iz Medine?

Da bismo razumjeli pravi islam, moramo na poglavlja Kurana gledati u kronološkom slijedu, a ne u slijedu u kojem se iznose, budući da poglavlja Kurana tradicionalno nisu poredana kronološki. Mnogi stihovi u Kuranu zamijenjeni su drugim stihovima, pa je besmisleno proučavati i objašnjavati Kuran bez znanja o aktualnosti njegovih djelova. Kronološki slijed nam pokazuje koji stihovi Kurana više ne vrijede i koji su stihovi zamijenjeni. To načelo razrješavanja proturječnosti jedinstveno je za islam i zove se abrogacija ili ukidanje.

Kuran o tome govori na ovim mjestima:

• Kuran 2:106
  Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?
• Kuran 13:39
  Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna knjiga.
• Kuran 16:101
  Kada Mi ajet dokinemo drugim - a Allah najbolje zna što objavljuje, - oni govore: "Ti samo izmišljaš!" A nije tako, nego većina njih ne zna.

Ovi stihovi su mnoge zbunili. Jedna stvar je ipak očita, a to je da Alah može promijeniti svoj stav o nečemu te ta promjena može biti vrlo dramatična. U mnogim slučajevima, promjena nekog stava uključuje i razliku između između života i smrti. Dakle, vrlo je važno znati koji su stihovi primjenjivi na nevjernike, a koji nisu. Najvažniji među tim stihovima su oni koji se odnose na borbu protiv nevjernika. U početku je ta borba bila zabranjena, a onda je došlo vrijeme (to vrijeme još uvijek traje) u kojem je postala obavezna.

One stihove, koji su otkriveni u Meki, uglavnom se smatra dobroćudnima i nenasilnima. Kuran ima 87 poglavlja iz Meke i 27 poglavlja iz Medine (ukupno 114 poglavlja), ali su poglavlja iz Medine veća te sačinjavaju većinu Kurana. Stihovi iz Medine sadrže upute o borbi, jer Muhamed je upravo u Medini od Boga primio zeleno svjetlo za ratovanje protiv nevjernika. Dakle, možemo zaključiti da su, glede odnosa prema nevjernicima, poglavlja sa 87. i višim mjestom u kronološkom poretku nadređena poglavljima iz Meke.

Napomena: Kronološki poredak stihova označen je brojevima u zagradama (kronološki poredak svih poglavlja u Kuranu možete naći ovdje).

Širenje islama za Muhamedova života kronološki možemo podijeliti u četiri prepoznatljive faze. Te faze su:

1. Miroljubivo nagovaranje
2. Obrambena borba
3. Ograničeni napad
4. Otvorena agresija

1. faza: Miroljubivo nagovaranje

Naglasci:

• Politika miroljubivog suživota sa poganima Meke
• Strategija kompromisa sa poganima i licemjerima
• Židovi i kršćani (ljudi od Knjige) se ne smatraju neprijateljima
• Muhamed je propovjedao opraštanje, nenasilje i mir (ponegdje se ipak da vidjeti kako je to smatrao privremenim)
• Neprijateljima se smatraju samo pogani Meke

Važni stihovi:

1. Kuran 73:10-11 (3)
   I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način,
   a Mene ostavi onima koji te u laž ugone, koji raskošno žive i daj im malo vremena;
2. Kuran 109:1-6 (18)
   Reci: "O vi nevjernici,
   ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
   a ni vi se nećete klanjati onome kome se ja klanjam;
   ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
   a i vi se niste klanjali onome kome se ja klanjam,
   vama - vaša vjera, a meni - moja!"
3. Kuran 38: 15-17 (38)
   A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,
   i govore: "Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"
   Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
4. Kuran 20:130 (45)
   Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana - da bi bio zadovoljan.
5. Kuran 19:83-84 (44)
   Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?
   Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbrajamo!
6. Kuran 20:134-135 (45)
   A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali."
   Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu."
7. Kuran 17:54 (50)
   "Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, on će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti." - A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.
8. Kuran 10:25-26 (51)
   Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome on hoće.
9. Kuran 15:89-93 (54)
   i reci: "Ja samo javno opominjem!" -
   kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,
   one koji Kur’an na dijelove dijele.
   I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati
   za ono što su radili!
10. Kuran 6:104 (55)
    "Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu je slijep, a ja nisam vaš čuvar."
11. Kuran 43:88-89 (63)
    I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" -
    ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno će oni zapamtiti!
12. Kuran 16:125-126 (70)
    Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i on zna one koji su na Pravome putu.
    Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.
13. Kuran 23:54 (74)
    zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
14. Kuran 23:96 (74)
    Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,
15. Kuran 52:45-48 (76)
    Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti,
    Danom kada im lukavstva njihova nimalo neće koristiti i kada im niko neće pomoći.
    A za sve nasilnike i druga će kazna prije one biti, ali većina njih ne zna.
    A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ,
16. Kuran 67:26 (77)
    Reci:"Sam Allah zna! A ja sam dužan samo da javno opominjem."

2. faza: Obrambena borba

Naglasci:

• Muhamed se sa šačicom svojih sljedbenika seli u Medinu (622. g.). Neka plemena ga prihvaćaju za vođu.
• Kako bi osigurali sredstva za život, Muhamed i njegovi muslimani počinju napadati karavane iz Meke
• Muhamed je pobijedio Mekane u bici kod Badra (iste godine kad se i preselio, tj. 622.), koja je muslimanima podigla moral za daljnje napade na karavane iz Meke
• Nakon nekoliko godina u Medini, Bog je Muhamedu dao dozvolu za pokretanje obrambenog rata
• Neprijateljima su se smatrali samo pogani iz Meke i licemjeri (primjeti - lista neprijatelja sada ima dva unosa)

Važni stihovi:

1. Kuran 22:39-41 (103)
   Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah ih je, doista, kadar pomoći*
2. Kuran 22:58 (103)
   Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli - jer Allah najbolje nagrađuje;

3. faza: Ograničeni napad

Naglasci:

• Muhamed od Medinskih Židova (Medinu su osnovali Židovi) očekuje da ga prihvate kao svog novog Mojsija
• Židovi odbacuju Muhameda kao proroka
• Muhamed Židove uključuje među svoje neprijatelje te počinje napadati njihova utočišta
• Muhamedovi neprijatelji sada su pogani, licemjeri i Židovi (primjeti - lista neprijatelja sada ima tri unosa)
• Muhamed je prema pobijeđenim Židovima bio donekle blag. Dopustio im je da žive na svojoj zemlji pod uvjetom da mu plaćaju danak od pola ukupnog poljoprivrednog prinosa
• Na ovaj način Muhamed je svojoj vojsci osigurao sredstva za život
• Muslimani su u bici kod Uhda (623. g.) pretrpjeli težak poraz
• Odigrala se bitka rovova u kojoj je Muhamed uspio pobijediti
• Sa poganima iz Meke postignut je sporazum iz Hudaibiye (627. g.), kojim je postignut desetogodišnji mir. Muhamedu je bilo dopušteno da u danima hodočašća sa svojim sljedbenicima posjeti Kabu
• Odigrala se bitka kod Khaibara (627. g.), gdje su Židovi izgubili te se bezuvjetno predali. Muhamed je naredio da se oko 700 zarobljenih Židova smakne odrubljivanjem glave, a kao ratni pljen je uzeo 17-godišnju Židovku Safiyu

Važni stihovi:

1. Kuran 2:109 (87)
   Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista, sve može.
2. Kuran 2:190-193 (87)
   I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
   I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.
   A ako se prođu - pa, Allah zaista prašta i samilostan je.
   I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
3. Kuran 2:216-217 (87)
   Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.
4. Kuran 8:12-13 (88)
   Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite (odrubljivanje glave, op. p.), i udarite ih po prstima.
   Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Posalniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti.
5. Kuran 8:15-16 (88)
   O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;
   onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi - vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće Džehennem, a užasno je on boravište.
6. Kuran 8:39-41 (88)
   I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa, Allah dobro vidi šta oni rade;
   a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je on zaštitnik i divan pomagač!
   I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, a Allah sve može,
7. Kuran 8:45-46 (88)
   O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite
   i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.
8. Kuran 8:57-61 (88)
   Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.
   Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.
   I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći umaći.
   I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.
9. Kuran 8:65 (88)
   O vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.
10. Kuran 8:67-69 (88)
    Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu (bez ratnih zarobljenika, op. p.) na Zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. - Allah je silan i mudar.
    Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli,
    Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo, i bojte se Allaha. - Allah zaista prašta i milostiv je.
11. Kuran 3:169-171 (89)
    Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga,
    radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;
    radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.
12. Kuran 33:50 (90)
    O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti - da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovu. - A Allah prašta i samilostan je.
13. Kuran 4:74-78 (92)
    I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale žrtvovati život na ovome svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.
    A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada,* čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!"
    Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.
14. Kuran 4:84 (92)
    Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.
15. Kuran 4:88-89 (92)
    Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na Pravi put uputite one koje je Allah u zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi - ti nikada nećeš na Pravi put uputiti.
    oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte,
16. Kuran 4:95-96 (92)
    Vjernici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. one koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i on svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,
    počasti od Sebe i oprost i milost. - Allah prašta i samilostan je.
17. Kuran 22:58-59 (103)
    Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli - jer Allah najbolje nagrađuje;
    on će ih u mjesto kojim će oni biti zadovoljni doista uvesti! - A Allah sve zna i blag je.
18. Kuran 22:78 (103)
    i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! on vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; on je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!
19. Kuran 48:15-16 (111)
    oni koji su izostali sigurno će reći kada pođete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" - da bi izmjenili Allahove riječi. Reci: "Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!", a oni će reći: "Nije tako, nego, vi nama zavidite." A nije ni to, već oni malo šta razumiju.
    Reci bedunima koji su izostali: "Bićete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog, sve dok se ne pokori. Pa ako poslušate, Allah će vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao što ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne će vas staviti."
20. Kuran 48:29 (111)
    Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača - da bi on s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.

4. faza: Otvorena agresija ili objava rata u ime širenja islama

Ovo je faza otvorenog ofanzivnog rata protiv svih nevjernika. Započela je u 630. g. nakon što se Muhamed vratio u Meku i poganima preoteo Kabu. Ovo je trenutno važeća faza.

Naglasci:

• Od Boga je dozvoljeno objaviti napadački rat svim nemuslimanima
• Treba pobiti pogane te poniziti židove i kršćane, tako što će ih se natjerati da plaćaju danak
• Ekspedicija Tabuk (kasna 630. g.) je prvi napadački rat protiv kršćana
• Svijet je podijeljen u dvije Kuće, Kuću islama ili mira (Darul Islam) i Kuću rata (Darul Harb)
• Svi muslimani moraju se boriti kako bi Kuću rata pretvorili u Kuću mira, tj. Kuću islama - to je pravo značenje islama kao mira; mir islamu, a rat ostalima
• Ovo je posljednje učenje Kurana te je primjenjivo danas i u budućnosti (tj. za vječnost)
• Kršćani su uvršteni u listu neprijatelja (lista je narasla na četiri unosa)
• Stih 9:6 (poznat i kao stih mača) zamjenjuje sve stihove koji se odnose na pokazivanje milosti, ljubavi, snošljivosti i oprosta prema nemuslimanima

Važni stihovi:

1. Kuran 3:56 (89)
   one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći."...
2. Kuran 3:85 (89)
   A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.
3. Kuran 5:33 (112)
   Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,
4. Kuran 5:51-53 (112)
   O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.
   Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: "Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi." A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati,
   a oni koji vjeruju reći će: "Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?" Djela njihova biće poništena, i oni će nastradati.
5. Kuran 9:1-6 (113)
   Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore:
   "Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti";
   i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: "Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce." Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!
   Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne.
   Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.
   Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.
6. Kuran 9:11-12 (113)
   Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. - A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.
   A ako prekrše zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva - za njih, doista, ne postoje zakletve - da bi se okanili.
7. Kuran 9:14-15 (113)
   Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti
   i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će onome kome on hoće oprostiti. - Allah sve zna i mudar je.
8. Kuran 9:16 (113)
   Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? - A Allah dobro zna za ono što radite.
9. Kuran 9:17 (113)
   Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.
10. Kuran 9:19-22 ()
    Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnome hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine.
    U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; oni će postići što žele.
    Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati,
    vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.
11. Kuran 9:28 (113)
    O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Svetome hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti.* - Allah zaista sve zna i mudar je.
12. Kuran 9:29-31 (113)
    Borite se protiv onih kojima je data Knjiga (protiv židova i kršćana, op. p.), a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.
    Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je - Allahov sin."* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?
13. Kuran 9:38-41 (113)
    O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!", kao da ste za zemlju prikovani?* Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema o­nome na onom svijetu, nije ništa.
    Ako ne budete u boj išli, on će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.
    Ako ga vi ne pomognete - pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini* i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je - gornja. Allah je silan i mudar.
    Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!
14. Kuran 9:90-96 (113)
    Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a teška patnja pogodiće one među njima koji nisu vjerovali.
    Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela - a Allah prašta i samilostan je -
    ni onima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje: "Ne mogu naći za vas životinje za jahanje" - pa su se vratili suznih očiju, tužni što ih ne mogu kupiti,
    a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.
    Kad se među njih vrate, oni će vam se pravdati. Reci: "Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik će vidjeti kako ćete postupati, zatim, vi ćete biti ponovo vraćeni onome kome je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas on o onome što ste radili obavijestiti."
    Kad se među njih vratite, zaklinjaće vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo biće Džehennem kao kazna za ono što su radili!
    oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.
15. Kuran 9:111 (113)
    Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati - oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. on im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu - a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.
16. Kuran 9:123 (113)
    O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu stogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.

...

Što možemo naučiti iz ovih stihova iz Kurana? Zbunjeni ste? Vjerojatno jeste. Kada islamisti sa zapada sviraju u svoje trube: islam je mir, islam je tolerancija, islam je milosrđe, tko ne bi bio zbunjen takvim proturječjima! Međutim, ako se slijedi jednostavno pravilo abrogacije (ukidanja), zbunjenosti uopće nema.

Ovo jednostavno načelo abrogacije govori kako, kada se naiđe na proturječje (tj. proturječne navode u Kuranu), kasniji stihovi abrogiraju (ukidaju) prethodne, kontradiktorne stihove. Rezultat toga je da samo zadnja kategorija stihova ostaje valjana bez ikakve sumnje. Iz tog je rezloga tako važno znati kronološki poredak poglavlja u Kuranu.

Pogledajmo što kažu moderni prevoditelji Kurana i Hadita:

"Tako je u početku 'borba' bila zabranjena, nakon toga bila je dozvoljena te na poslijetku obavezna protiv onih koji bi započeli 'borbu' protiv vas (muslimana) i protiv svih koji uz Alaha štuju i druge."
Ref. Introduction section of the English translation of Sahih Bukhari by Dr. Muhammad Muhsin Khan, Medina islamic University

U istom poglavlju dr. M. Mushin Khan nastavlja:

"Tada je Alah u suri (poglavlju) Bara’at (9) naredio odbacivanje (svih) obaveza (saveza, sporazuma itd.) te naredio muslimanima da se bore protiv svih pogana kao i protiv ljudi od knjige (židova i kršćana) ako ovi ne prihvate islam, dok ne plate Jizyu (porez nametnut židovima i kršćanima koji se nalaze pod islamskom vlašću, a nisu prihvatili islam) sa poniznošću te se osjete potlačenima (9:29). Tako im (muslimanima) nije dozvoljeno napustiti borbu protiv njih (pogana, židova i kršćana), ni pomiriti se s njima i prekinuti neprijateljstva na neograničeno vrijeme, ako su snažni i u mogućnosti boriti se protiv njih."

Jalaluddin Suyuti je u 1497. g. napisao Itqan fi 'ulum-il-Qur’an. Ta knjiga je Tafsir (objašnjenje) Kurana te je vrlo cijenjena. Obavezno je štivo za one koji žele proučavati Kuran i njegovo pravo značenje. Njegova druga poznata knjiga je Istenbat al-Tanzeel. U toj knjizi Suyuti je napisao: "sve što se u Kuranu odnosti na oprost abrogirano (ukinuto) je stihom 9:5".

Sjetite se da je 9. poglavlje 113. u kronološkom slijedu, od ukupno 114 poglavlja.

Kako bi istakli milosrđe i oprost u islamu, njegovi apologeti često citiraju ove stihove:

• Kuran 109:6
  ...vama - vaša vjera, a meni - moja!"
• Kuran 2:256
  U vjeri nema prisiljavanja...
• Kuran 15:94
  Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,

Nažalost, ako slijedimo Tafsir (objašnjenje) Suyutija i načelo abrogacije, svi ovi kuranski slatkiši su ukinuti medinskim stihom mača 9.5:

Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.

Islamisti vole gospođicu Karen Amstrong zbog toga što je stala na njihovu stranu. Čini se kako Karen Armstrong piše ne bi li nemuslimane obmanula u uvjerenju koje lupeta i američki predsjednik George Bush: "islam je miroljubiva religija". Svatko tko se potrudio sam upoznati islam zasigurno zna da su njezina pisanja obmanjujuća i da uopće ne iznose istinu. Kada gospođica Armstrong, citirajući stih 2:190, piše:

"jedini dozvoljeni rat (u Kuranu) je onaj obrambeni. Muslimani ne smiju započeti neprijateljstva"
Time magazine 1. listopad 2001.

ona je očito neiskrena u iznošenju istine glede četvrte faze islamskog ratovanja, u kojoj se sve muslimane poziva da Kući Harba (tj. boravištu nevjernika) objave totalni rat. Četvrta faza Džihada valjana je sve dok čitav svijet ili ne prihvati islam ili bude pokoren. Tako su današnji muslimani u stanju konstantnog rata s nevjernicima, bilo da se nalaze u islamskim rajevima poput Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Irana... ili pak u nevjerničkim zemljama poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljvstva, Kanade, Francuske... itd.

Evo još jednog citata, Alsayluja Jarara (4:518-519) Al-Shawkanija. Shawkani je slavni pisac o islamu. Njegova pisanja su autoritativna te ih Džihadisti često koriste kako bi opravdali svoja okrutna djela:

"islam je jednoznačan glede borbe protiv nevjernika i prisiljavanja istih na islam ili na plaćanje Jizya poreza (reket namijenjen samo židovima i kršćanima) ili ubijanja istih. Stih o oprostu je jednoznačno abrogiran obavezom o borbi u svakoj situaciji."

Primjetite koliko je stih 9:5 važan. Ovaj stih označava prijelaz iz faze pokazivanja milosrđa, oprosta i stpljenja prema nevjernicima (1. faza) u fazu otvorene agresije prema nevjernicima (4. faza). Kao što je prije već rečeno, ovaj stih je poznat i kao stih mača. Taj stih otkazuje sve prethodne stihove koji govore o milosrđu, toleranciji i opraštanju prema nemuslimanima (111 do 124 stihova; pregledajte cijeli Kuran - sve opraštajuće, milosrdno i prijateljsko je otkazano ovim stihom).

Je li u islamu laganje dopušteno? Sigurno sam lud kad postavljam takvo pitanje! Vjerojatno ste pomislili: naravno da nije. Laganje je u islamu veliki grijeh; barem nas islamisti žele uvjeriti da je tako. Ali, to uopće nije točno. Muslimanima je dopušteno lagati kako bi pomogli širenju islama. Pogledajte što o tome kaže Imam Ghazali (još jedan vrhunski islamski učenjak):

"Govor je sredstvo postizanja ciljeva. Ako je hvale vrijedan cilj moguće postići i govorenjem istine i govorenjem laži, postignuće laganjem je zabranjeno, jer za to ne postoji potreba. Kada je takav cilj moguće postići laganjem ali ne i govorenjem istine, dozvoljeno je lagati ako je i cilj koji se teži postići također dopušten."
Ref: Ahmad Ibn Naqib al-Misri, The Reliance of the Traveller, translated by Nuh Ha Mim Keller, Amana publications, 1997, section r8.2, page 745.

A koji bi cilj za muslimana mogao biti plemenitiji od islamske prevlasti u svijetu? Ova tajna je razlog zbog kojeg islamisti zapadu stalno lažu o svojoj religiji. Jer, kažu li istinu, teško da će islam koga privući k sebi.

Kada ljudi koji imaju naviku razmišljati i istraživati citiraju agresivne stihove iz Kurana, muslimani ih često napadaju tvrdeći kako su ti stihovi izvađeni iz konteksta.

Ima li još nešto što bi se moglo reći pa da bude još jasnije kako su ovi izvan konteksta argumenti najobičnija obmana?

Napomena: korišten je bosanski prijevod Kurana Besima Korkuta, a tekst iz Sahih Bukharija je preveden sa engleskog prijevoda Dr. M. Mushin Khana iz originalnog članka.