Najobičniji članak iz crne kronike koji sam na brzinu preletio dok nisam došao do jedne rečenice koja otkriva puno više od samog čina prijevare koji je izvela 29-godišnja djevojka.

Naime, dok je prvoj žrtvi ukrala identitet iskoristivši činjenicu da ima isto ime i prezime kao žrtva(pa čak i mjesec i godinu rođenja), kod druge žrtve je situacija malčice drugačija.

Najprije je nazvala PBZ banku u kojoj žrtva ima račun, prijavila nestanak i tražila novu karticu. Iz banke, očito, nikome nije palo na pamet provjeriti tko zove. Dakle, može bilo tko nazvati umjesto vas i prijaviti nestanak kartice i zatražiti izdavanje nove. Prilično sigurna banka, zar ne? Ili je samo službenica glupača?

Prevarantica je također nazvala firmu u kojoj žrtva radi, rekla im da zove iz Porezne uprave i zatražila žrtvin matični broj. I dobila ga!! I opet nikome nije palo na pamet provjeriti tko uistinu zove. Koliko netko treba biti glup pa nečije podatke dati na osnovu jednog telefonskog poziva? A dolje niže u jednom citiranom članku zakona vidjet ćete da postoji točno određena procedura(pisani zahtjev) za izdavanje nečijih osobnih podataka.

Zakon o zaštiti osobnih podataka jasno kaže:

...

Članak 7.

Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati:

– uz privolu ispitanika ili

– u slučajevima određenim zakonom.

U slučaju prikupljanja i obrade osobnih podataka uz privolu ispitanika, osobni se podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu.

Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati:

– u svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka, ili

– u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak, ili

– ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka, ili

– ako je ispitanik sam objavio te podatke.

...

Članak 11.

Voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim korisnicima na temelju pisanog zahtjeva korisnika ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti korisnika.

Pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravni temelj za koriš­tenje osobnih podataka te vrstu osobnih podataka koji se traže.

Zabranjeno je davanje osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Osobni podaci obrađeni u znanstveno-istraživačke i statis­tičke svrhe ne smiju omogućiti identifikaciju osobe na koju se osobni podaci odnose.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, voditelj zbirke osobnih podataka vodi posebnu evidenciju o osobnim podacima koji su dani na korištenje, korisniku osobnih podataka i svrsi za koju su osobni podaci dani.

...

Članak 36.

Novčanom kaznom od 20.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. izvršitelj obrade koji prekorači granice svojih ovlasti ili osobne podatke prikuplja i obrađuje za drugu namjenu osim ugovorene ili ih daje na korištenje drugim korisnicima ili ne osigura provođenje ugovorenih mjera zaštite osobnih podataka (članak 10. stavak 3.),

2. voditelj zbirke osobnih podataka koji ne uspostavi evidenciju koja sadrži temeljne informacije o zbirci osobnih podataka ili evidenciju vodi nepotpuno (članak 14.),

3. voditelj zbirke osobnih podataka ili korisnik koji nije osigurao odgovarajuću zaštitu osobnih podataka (članak 18.),

4. voditelj zbirke osobnih podataka, korisnik ili izvršitelj obrade koji onemogući Agenciju u obavljanju radnji iz članka 32. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,

5. voditelj zbirke osobnih podataka ili izvršitelj obrade koji ne postupi po naredbi ili zabrani Agencije (članak 34. stavak 1.),

6. ravnatelj Agencije, zamjenik ravnatelja te zaposlenici stručne službe Agencije koji otkriju povjerljive podatke koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti (članak 35.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

...

Ovo je jedan slučaj otkrivanja tuđih osobnih podataka, a siguran sam da ih ima dosta. Ovaj je dospio u novine samo zbog toga što je vlasnica osobnih podataka postala žrtva prevarantice. A što je sa onim slučajevima kad netko odaje ili prodaje naše osobne podatke, a vidimo da na vrlo jednostavan način možete doći do nečijih zaštićenih osobnih podataka? Pa čak je i Porezna uprava prošlih godina slala rješenja o povratu poreza(ne znam kako su ove godine izgledale omotnice jer još nisam dobio rješenje) sa dva prozorčića na omotnici. U većem prozorčiću je ime, prezime i adresa poreznog obaveznika, a u drugom manjem prozorčiću JMBG obaveznika. Na taj način svima koji su u doticaju s omotnicom od Porezne uprave, preko kurira koji ih nose na poštu, djelatnica u pošti do poštara koji će vam rješenje uručiti vaš JMBG je dostupan.

Jeste li čuli da je kad netko odgovarao i platio neku kaznu zbog toga?

Tko sve ima vaše osobne podatke koje ste ostavili u svojoj firmi ili u banci u kojoj imate račun?

KAZNENA PRIJAVA

protiv:
Hidajet Biščević zvani Hido, rođ. 18. rujna 1951., Sarajevo, BiH, zaposlen na mjestu državnog tajnika za politička pitanja u MVPEI

Dana 4. lipnja 2004. u Bruxellesu(Belgija) Hidajet Biščević zvani Hido je u svojstvu državnog tajnika potpisao Zapisnik sa trojnog sastanka između Italije, Slovenije i Hrvatske koji se održao tog dana.

Na sastanku su sudjelovali Roberto Antonione( državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova Italije), Michael Leigh( zamjenik glavnog direktora, Glavna uprava za vanjske odnose, Europska komisija), Andrej Logar(državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova Slovenije), Hidajet Biščević zvani Hido(državni tajnik, Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske).

Citat iz Zapisnika:

„G. Biščević, državni tajnik iz Hrvatske informirao je prisutne o Odluci koju je 3. lipnja 2004. donio Hrvatski sabor kao dopunu Odluke o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske u Jadranskom moru, koja navodi da će primjena Zaštićenog ekološkog i ribolovnog pojasa Republike Hrvatske, u odnosu na države članice Europske unije, započeti po zaključenju Partnerskog ugovora o ribarstvu između Republike Hrvatske i Europske zajednice, te je izrazio spremnost Hrvatske da se u tom cilju uključi u pregovore.

Hrvatska je potvrdila da tijekom tog razdoblja neće biti promjena u postojećem režimu za države članice Europske unije u predmetnom području Jadranskog mora.

Talijanski i slovenski državni tajnici primili su na znanje odluku Hrvatskog Sabora. Pozdravili su suspenziju primjene svih aspekata Zaštićenog ekološkog i ribolovnog pojasa na države članice EU. Izrazili su mišljenje da bi se ovo trebalo primjenjivati dok se ne postigne zajednički dogovor u EU duhu uzimajući u obzir interes susjednih EU država.

Sudionici sastanka su izrazili spremnost na nastavak zajedničkog djelovanja u EU duhu dobrosusjedskih odnosa i uzimajući u obzir interes svih zainteresiranih strana, trilateralno i sa Europskom komisijom, dok se ne postigne zajednički dogovor. „

Iz Zapisnika je vidljivo da je osumnjičenik Biščević u ime Republike Hrvatske preuzeo obavezu nemijenjanja postojećeg režima primjene Zaštićenog ekološkog i ribolovnog pojasa Republike Hrvatske.

Na tiskovnoj konferenciji održanoj 7. ožujka 2008. predsjednik Vlade Republike Hrvatske Ivo Sanader je izjavio kako mu je u ime Europske komisije povjerenik za proširenje Olli Rehn rekao da Hrvatska mora otkloniti razloge nezadovoljstva Italije i Slovenije ZERP-om, a zbog kojih "na neki način dolazi do blokade pregovora".(objavljeno na web stranici Vlade Republike Hrvatske http://vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2008/ozujak/tiskovna_konferencija_predsjednika_vlade)

Također je na istoj web stranici i u istom izvještaju navedeno da je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Ivo Sanader Rehnove riječi shvatio kao ultimatum.

11. ožujka 2008. predsjednik Vlade Republike Hrvatske održao je sastanak sa predstavnicima hrvatskih parlamentarnih stranaka.

Nakon sastanka je izjavio:

„...pa je i danas bilo riječi o ovoj situaciji u kojoj se nalazi Hrvatska i u kojoj se nalazimo pred dilemom nastaviti u petoj brzini pregovore s Europskom unijom ili... i...ne...i.. a što uključuje onda ne primjenjivati primjed...privremeno ZERP na zemlje članice Europske unije ili ostati u ovoj situaciji, a to znači u stanovitoj, za sada još uvijek neformalnoj, blokadi pregovora, a koja može se...može se pretvoriti u formalnu blokadu pregovora. Ja sam već ovih proteklih dana iznio stajalište Hrvatske demokratske zajednice. Još ću jedanput reći ono što sam kazao i predsjednicima stranaka. Mi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i u hrvatskoj Vladi smatramo da je ulazak Hrvatske u Europsku uniju apsolutni prioritet. Da se sudaraju ovdje dva nacionalna interesa, to je svima jasno. I nama je jasno. Jednostavno procjenjujemo šta je u ovom trenutku korisnije, što je važnije. Ne samo u ovom trenutku nego u jednoj perspektivi, u budućnosti i što je važnije i što je korisnije za Hrvatsku.“(audio zapis na web stranicama Vlade Republike Hrvatske http://vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2008/ozujak/predsjednik_vlade_s_predstavnicima_parlamentarnih_stranaka/izjava_predsjednika_vlade_dr_sc_ive_sanadera)

Iz ovoga je razvidno da je Republika Hrvatska dovedena u podređen položaj u odnosu na Europsku uniju, Sloveniju i Italiju i da mora, pod ultimatumom, odustati od jednog nacionalnog interesa.

Predlažem saslušanje slijedećih svjedoka:

Roberto Antonione, Kolinda Grabar-Kitarović, Gordan Jandroković, Michael Leigh, Andrej Logar, Olli Rehn, Ivo Sanader , Miomir Žužul.

Kako zbog svega ovdje navedenog smatram da postoji osnovana sumnja da su u postupanju osumnjičenika Hidajeta Biščevića zvanog Hido ostvarena sva obilježja kaznenog djela Ugrožavanje državne neovisnosti iz čl. 137. Kaznenog zakona, predlažem da državno odvjetništvo poduzme sve zakonom predviđene radnje i protiv osumnjičenika pred nadležnim sudom pokrene kazneni postupak kako bi osumnjičenik bio proglašen krivim i kažnjen po zakonu.

Prvo ću objasniti ovo drugo ime.
Ivo Sanader je(uz gradove Karlovac i Vukovar) dobitnik posebnog priznanja zbog velikog doprinosa u borbi protiv nasilja nad ženama. Priznanje mu je jučer, povodom završetka dvogodišnje Vladine kampanje za borbu protiv nasilja nad ženama, u Sisku uručila potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. To što je Jadranka Kosor Sanaderu podređena u stranci i u Vladi izgleda nema veze(ili je možda baš zato dobio priznanje?). Ona je zaključila da se u borbi protiv nasilja nad ženama u posljednje dvije godine u Hrvatskoj najviše istakao njen stranački i šef u Vladi.

Ja se ne sjećam neke posebne akcije Ive Sanadera na tom planu. Sjećam se rečenice koju je izgovorio pred, otprilike, mjesec dana kako nije cool tući žene. I to je sve čega se ja sjećam da je Ivo Sanader učinio u borbi protiv nasilja nad ženama.

A prvo ime?
Ana Garačić je zamjenica predsjednika Vrhovnog suda i predsjednica Kaznenog odjela Vrhovnog suda republike Hrvatske.
Taj odjel Vrhovnog suda je poništio oslobađajuću presudu Josi Mraoviću suca Branka Milanovića u obrazloženju koje je stajalo da prst u anusu nije silovanje i da se može izjednačiti s rukovanjem.

Koji je potez učinio više u borbi protiv nasilnika nad ženama? Izgovorena Sanaderova rečenica ili poništavanje sramotne presude? Jadranka Kosor nije bila niti jednog trenutka u dilemi. Što vi mislite?

Anu Garačić sam uzeo samo kao primjer, a vjerujem da će se svatko sjetiti bar još jedne osobe koja je više zaslužila ovo priznanje od Ive Sanadera. Samo što te osobe nisu nadređene Jadranki Kosor, pa nikad neće biti uzete u obzir, a ovako možda Jadranka Kosor opet bude izabrana u vrh stranke na predstojećem saboru HDZ-a.

Glas narodni:

Druže Ivo, tjeraj to iz Vlade,
niti malo srama ne imade.

lažnih optužaba na račun Zagorca te povrede ljudskih prava njihova klijenta

Ajmo ljudi, navalite. Pljačkajte, otimajte, kradite i onda podnesite tužbu protiv države.

Glas narodni:

Doktor Ivo, pobježe ti Vlado,
nema para kojim si se nad´o!

Nakon ovakvog događaja, mislim da više nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je Hrvatska po slobodi medija na 53. mjestu. Ovaj bi nas događaj mogao samo gurnuti dublje na toj ljestvici. Na kojoj su, ionako, sve zemlje nastale nakon raspade bivše države iznad nas.
A možemo na cijeli slučaj gledati i iz drugog kuta. Ako se premijera ne smije slikati dok jede i pije, zašto bi itko drugi dozvolio da se njega slika. Premijer bi po nekoj logici trebao biti prvi među jednakima. I k tomu još i uzor. Pa ako nam je uzor i ako smo uistinu svi jednaki, zašto bi mi ostali dozvolili da nas itko slika. Pa makar to bilo na javnoj površini na kojoj fotografiranje nije zabranjeno, pa makar to bio fotoreporter najstarije novine na hrvatskom jeziku, pa makar to bio još jedan primjer kršenja medijskih sloboda.

Bili smo svjedoci suđenju M.Kutli koje se godinama razvlačilo. Razvlačilo, zavlačilo, rastezalo...sve do trenutka kad dobar dio onoga za što je trebao služiti dugogodišnju kaznu nije otišlo u zastaru.
Isto tako smo svjedoci činjenice da mnoge istrage nisu niti pokrenute nego se čekala zastara.
O kojoj god se krupnoj zvijerki radilo, slučaj uvijek padne u zastaru.

E sad, znademo mi i da za ratni zločin nema zastare. Ako je tako, onda ni za sve one slučajeve pljačke hrvatskog naroda ne bi trebalo biti zastare. Ali...
Što god predsjednik govorio, u našem zakonodavstvu pljačka u privatizaciji, a u ratnom vihoru, nije kvalificirana kao ratni zločin.
Dakle, zastare ima...u slučajevima kad su otkrivene "nepravilnosti"(čitaj krađa).
Žalosnije i od te činjenice je to da je većina privatizacije provedena po tada važećim zakonima. Znači, nisu niti zločin, a kamoli ratni.
Jedini zločin odnosno kazneno djelo za koje bi netko mogao odgovarati je:

Kazneni zakon
...
Povreda ravnopravnosti građanaČlanak 106.

(1) Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini u Republici Hrvatskoj, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno Ustavom, zakonom ili drugim propisom, ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građanima povlastice ili pogodnosti,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
...

Donošenje onakvih sramotnih zakona, koji su omogućili pljačku nije ništa drugo nego davanje pogodnosti ili povlastica na temelju razlike ili pripadnosti, na temelju političkog uvjerenja, na temelju društvenog položaja itd.
Odgovarati bi, znači, trebali svi oni koji su digli ruke za zakone koji su omogućili onakvu privatizaciju.

Zar ne?

Samo se bojim da je i to palo u zastaru.

Prije 10-ak godina to bi se tretiralo kao prekršaj, platila bi se novčana kazna, klinac ili klinka bi imali neugodno iskustvo s policijom i to je to. Mogli su nastaviti normalno živjeti.
Onda je nekome palo napamet da bi se statistike u otkrivanju kaznenih djela mogle popraviti na način da se posjedovanje lakih droga tretira kao kazneno djelo. Pošalju policiju u grad i oni vode 20-ak kriminalaca. Čiji je jedini grijeh mladenačka radoznalost i želja za eksperimentom ili dokazivanjem u društvu.
Sad se otišlo korak dalje. Nije dovoljno što ćemo nekom klincu uništiti život šaljući ga u zatvor, nego ga moramo kazniti, kao da je najgori ubojica i silovatelj, kaznom dugotrajnog zatvora.
A treba znati i da je minimalna kazna za posjedovanje lakih droga, po novome, 3 godine.

Dakle, klinac iziđe navečer van i nađe se sa svojim društvom. Netko iz toga društva ga ponudi jointom. Klinac ne želi ispasti pi... pred prijateljima i prihvati ponuđeni joint. Uleti policija i naš klinac ide od 3-15 godina u zatvor.
I?Nikome ništa. Mi svi skupa mirno gledamo kako nam zatvaraju djecu zbog nečeg tako bezazlenog u odnosu na ono što su u stanju učiniti oni koji su donijeli takav zakon. A u stanju su svašta. Zar ne?

Gospodo vladari, hvatajte prave kriminalce.
Ostavite nam djecu na miru!