Making money requires secrets. Even the most law abiding careers, say a professor or a technician has to have secrets. The professor can't release the details of his research (yet) or his upcoming book, well those are the least of our worries!
And the technician musn't let the competition know certain things. Then they are also both hiding something from the tax man.


But the power of secrets grows deeper. The business person clearly cannot reveal upcoming deals, and worst of all, the harmful effects on others. Like the Lead, Tobacco and as this blog has been saying, the contraceptive pill business.


So we are all in a tower of babel, unable to communicate, and slowly unraveling. It is the money aspect that requires the secrets. Mankind has been saying suchlike for ions. But now perhaps for the first time, the money system could collapse. So we actually can toy with the idea of a world without money, providing we don't blow ourselves up.

Inflation will rip roar through every division of society. Commodities: water, food, Gold will still be in demand, but the social order will dismantle, alas I digress.


If anyone wants to save our system, it will require shedding our secrets. That is what the Universe is demanding. It has to come to that, if it cannot be achieved with the money system then it will be done without it.


So Mr clever tycoon kept a secret, and the child was gay, or obese (hydrogenated fats) or lead poisoned from toys etc. etc.
Divine retribution or kharma.
The culture of secrets is not exclusive, it is the opposite, it is both trickle down and lateral.
Mohamed had so much to say about end times, I want to look into it and write about it.
We are so clever with the secrets we hold, yet we also know someone else is losing out. But we are all too dumb to realize we are ALSO the victims to someone else's secrets.
The DU (Depleted Uranium) is quite a secret being played upon everyone.
Yes it must be end times.


Even though we should still laugh, have children, and not be alone.

”Određuje sudbinu Svojim robovima; naređuje i zabranjuje, stvara i opskrbu daje, usmrćuje i oživljava; ljudima dane izmjenjuje, uzdiže ih i ponižava; smjenjuje dan i noc; smjenjuje vlast jednu za drugom, po Njegovom naređenju i pod Njegovom vlašću biva sve što je na nebesima, sve što je na Zemlji i ispod nje, moru i zraku; sve obuhvata Svojim znanjem, sve je izbrojano. Njegov sluh obuhvata svaki glas pojedinačno i ne miješaju se jedni sa drugim; čuje svaki šum na svakom jeziku i njihove različite potrebe. Ne sprečava Ga slušanje jednog glasa da čuje drugi, niti Ga u grešku dovodi mnoštvo zahtjeva, niti Mu dosadi vapaj onih koji pomoć traže. Njegov pogled sve obuhvata: i pokret crnog mrava na crnom kamenu u mrkloj noći, neviđeno (gajb) je Njemu vidljivo, kod Njega su tajne poznate „Njemu se mole oni koji su na nebesima i oni na Zemlji, u svakom času On na sve pazi“ (Kur’an, sura Er-Rahman, 29. ajet)

Oprašta grijeh, otklanja brige, olakšava nevoljniku, uspravlja slomljenog, daje siromašnom, upućuje zalutalog, ukazuje na Pravi put zbunjenome, pomaže nesretniku, hrani izgladnjelog, odijeva neodjevenog, liječi bolesnoga, izbavlja iz iskušenja, prima pokajanje, nagrađuje dobročinitelja, pomaže onome kome je nepravda učinjena, slama silnika, pokriva sramote, prestrašenog čini sigurnim, uzdiže jedne, a ponižava druge narode…

Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, prvo i zadnje Njegovo stvorenje, ljudi i džini, bili kao najpobožniji čovjek od njih, to ne bi nimalo povećalo Njegovu vlast, a kada bi prvi i posljednji od njih bili kao najgrješniji od njih, ne bi nimalo umanjili Njegovu vlast. Kada bi stanovnici nebesa i Zemlje, ljudi i džini, živi i mrtvi, sve što je suho i sirovo, sastali se na jednom mjestu pa svi zatražili, a On svima udovoljio, to ne bi za trun umanjilo ono što On ima. On je Prvi, i ništa prije Njega nije bilo, On je Posljednji, ništa iza Njega nema, On je Vidljivi i Nevidljivi, uzdigao se i uzvisio, najpreči da se spomene, najpreči da Mu se robuje, najpreči da Mu se zahvaljuje, Najmilostiviji Gospodar, Najplemenitiji od Koga je traženo, On je Vladar koji nema premca, samo je Jedan.

On je svakom utočiste i nema sina. On se uzdigao, i niko Mu sličan nije, sve će biti uništeno, a On će ostati, sve prolazi osim Njegove vlasti, pokorit će Mu se samo onaj kome On dozvoli, On zna za svaki učinjen grijeh, zahvalan je pokornome i oprašta griješniku. Svaka nevolja od Njega je pravda, a svaka blagodat od Njega je dobrota. On je najbliži svjedok, najbolji zaštitnik, Onaj Koji upravlja, sve bilježi, Koji je svemu smrtni čas odredio. Srca se njemu vračaju. Tajna je kod Njega kao i javno djelo, Njegova riječ je nagrada i kazna: „A kada On nešto hoće, On samo kaže: - Budi! - i ono bude.” (Kur’an, sura Ja-Sin, 82. ajet)

(Preuzeto iz knjige: Pojava slabljenja imana, Muhammed Salih El-Munedždžid)

Iako su druge vjerske zajdnice tvrdile da vjeruju u jednog Boga, s vremenom, neke iskrivljene ideje koje su nalazile su mjesto u njihovim vjerovanjima i praksi odvodile su ih od čistog i iskrenog monoteizma svih poslanika. Neki su njihovi proroci i “sveci” predstavljeni su kao posrednici sa Svemogućim Bogom. Neki su čak vjerovali da su njihovi proroci manifestacija samog Boga ili “Božije utjelovljenje” ili “Sin božiji”.. Sve ovo dovelo je do zablude u obožavanju stvorenja umjesto Stvoritelja., i doprinjeli su idolopokloničkoj praksi vjerujući da se svemogućem Bogu približava preko posrednika.

Kako bi se sačuvali (muslimani i buduće generacije) od ovakvih obmana (laži), Poslanik Muhammad, s.a.w.s., uvijek je naglašavao za sebe da je on samo ljudsko biće, sa misijom prenošenja Allahove poruke. On je učio Muslimane da je on samo “Allahov rob i Allahov poslanik”. Kroz svoj život i učenje poslanika Muhammeda, Allah ga je učinio savršenim primjerom muslimanima i ostalim ljudima, bio je primjeran; poslanik, državnik, vojskovođa, vladar, učitelj, susjed, muž, otac i prijatelj. Za razliku od ostalih poslanika i vjerovjesnika Muhammed, s.a.w.s., živio je u punom svijetlu povijesti i sve njegove riječi i djela su studiozno evidentirana i prikupljana.

Od vremena kada je objavljen islam, njegova jednistvena poruka je neizmjenjena i ostaje važeća do kraja. Allah će čuvati ovu vjeru od iskrivljenja i zaborava (što nije bio slučaj sa ranijim objavama). To je neophodno, jer je On obećao da je Muhammed posljednji Poslanik poslije kojeg više nema poslanika i poslije Kur’ana nema više objava. Svi Allahovi poslanici propovijedali su poruku islama, tj potčinjenost Božijem zakonu i Njegovom obožavanju, i Muhammed s.a.w.s je posljednji od tih poslanika koji je donio konačnu i potpunu poruku koja nikada nije promijenjena do posljednjeg dana.

5. Čemu podučava Islam?

Od samog objavljivanja, vjera islam poziva u čisti monoteizam (vjerovanje u samo Jednog Boga). To znači da vjerujemo da postoji samo jedan Stvoritelj, Održavatelj svega u svemiru i da ništa i niko drugi nije dostojan obožavanja osim Njega. Zaista, vjerovanje u Božju jednoću znači mnogo više nego jednostavno vjerovati da postoji jedan Bog. Postoje brojne religije koje tvrde da vjeruju u jednog Boga i da vjeruju da je samo jedan Stvoritelj, ali istinski monoteizam je vjerovati da je samo jedno istinsko božanstvo koje se obožava na način koji je u skaldu sa objavom koju je On poslao preko svoga poslanika. Islam također zabranjuje korištenje posrednika između čovjeka i njegovog Stvoritelja i zahtijeva izravan pristup u obraćanju Bogu.

Potpuno je pogrešno tvrditi da Bog ne može (ili neće) direktno (bez posrednika) oprostiti grijehe stvorenju. Često prepotenciranje tereta i kazne zbog grijeha kao i tvrdnje da Bog ne oprašta grijehe direktno (bez posrednika) ljude dovodi do očajanja i gubljenja nade u Božiju milost. Nakon što su postali (pogrešno) uvjereni da oni ne mogu izravno pristupiti Bogu, oni su se obratiti za pomoć lažnim (izmišljenim) božanstvima, kao što su razni heroji, politički lideri, (samozvani)spasioci, sveci i anđeli. Često ćemo naći da ljudi koji se klanjaju ili mole lažnim božanstvima ne smatraju ih bogom. Oni tvrde da vjeruju u samo jednog Boga ali se drugim (kipovima, idolima, svecima…) mole da ih približe Njemu. U Islamu, postoji jasna razlika između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Nema dvosmislenosti ili misterija po pitanju božanstva: sve što je stvoreno ne zaslužuje da se obožava, samo je Allah – Stvoritelj dostojan obožavanja. Određene religije vjeruju da je Bog postao dio Njegovog stvaranja i ovo je vodilo ljude da vejruju da se mogu klanjati nečemu što je stvoreno da bi došli do njihovog Stvoritelja.

Muslimani vjeruju da je Bog Uzvišen, On je Jedan i izvan spekulativnog razumijevanja, On definitivno nema partnera, suradnika, vršnjaka, suparnik ili potomstvo. Prema muslimanskom vjerovanju, Allah nije rodio i rođen nije, " - ni doslovno, alegorijski, metaforično, fizički ili metafizički. On je potpuno Jedini i Vječni. On kontroliše sve i Savršen je. Zato su i neka od Njegovih imena: Svemoćni i Milostivi. Allah je svemir stvorio za čovjeka i želi najbolje za sva ljduska bića. Muslimani na sve što je u svemiru gledaju kao znak koji upućuje na Tvorca, na Svemoćnog Boga. Također, vjerovanje u Božju jednoću nije samo apstraktan koncept. To je dinamično uvjerenje koje utiče na pogled na čovječanstvo, društvo, i sve ostale praktične aspekte života.

F. W. Norwood

Ateisti će možda tvrditi da ne priznaju postojanje Boga, ali je stav nekih hrišćana i svih muslimana da čak i “nepopravljivi” ateista priznaje prisustvo Boga. Urođena, ali zanemarena, svijest o Bogu se kod ateiste obično pojavljuje u vremenima velikih nevolja, kao što se kaže u jednoj izreci, koja potiče iz Drugog Svjetskog rata: “There are no Atheists in a fox-hole. - Nema ateiste u lisičjoj jazbini.”[1] (N.Y. Times.  13 Apr 1944.  Cummings: Sermon on Bataan, The Philippines.)

Bez sumnje postoje vremena – bez obzira radilo se o agoniji teške bolesti, naizgled vječnim trenucima nasilne i ponižavajuće pljačke, ili pak djeliću sekunde pred sudar kola [u saobraćajnoj nesreći] – kada svaki čovjek priznaje krtost ljudske prirode i nepostojanje čovječje kontrole nad sudbinom. Koga tada pojedinac moli za pomoć ako ne Tvorca? Takvi trenuci očaja treba da svaku osobu, od teologa pa do otvorenog ateiste podsjeti na zavisnost čovjeka o jednoj stvarnosti koja je daleko veća od nas samih. Stvarnost koja je daleko veća u znanju, moći, volji I veličanstvenosti.

U takvim trenucima teških nevolja, kada su svi ljudski trudovi uzaludni, kada ni od jednog materijalnog elementa ne možemo očekivati spas, koga drugog će osoba instinktivno da doziva? U tim trenucima iskušenja, koliko samo molbi pod uticajem te nevolje je samo upućeno Bogu, molbi sa obećanjima na doživotnju vjernost? Međutim, koliko obećanja se stvarno održi?

Bez sumnje, dan najvećeg žala će biti Sudnji Dan, i osoba će, uistinu, biti nesrećna, ako po prvi put u svom životu baš tog dana prizna postojanje Boga. Engleska pjesnikinja Elizabeth Barrett Browning govori o ironiji molbe ćovjeka za vrijeme nevolje u “The Cry of the Human”:

“And lips say “God be pitiful,”

Who ne’er said, “God be praised.”

“I usne kažu: “Bože, budi milostiv,”

Onaj ko nije nikad rekao [sada kaže]: “Neka je slavljen Bog.”

Obazrivi ateista, pun skepticizma, u strahu da Bog stvarno postoji i da postoji Sudnji Dan, možda uzme u obzir “molitvu skeptika” koja slijedi:

“O Lord--if there is a Lord,

Save my soul--if I have a soul.”

“O Gospodaru – ako gospodar postoji,

spasi moju dušu – ako imam dušu.” (Renan, Joseph E.  Prayer of a Skeptic.)

Kada skepticizam blokira vjerovanje, kako jedna osoba može da pogriješi sa gore navedeno molitvom? Ako ateista ustraje na nevjerovanju, neće mu stanje biti ništa lošije; ukoliko vjerovanje uslijedi za iskrenom molbom, Thomas Jefferson je imao običaj sljedeće da kaže:

“Ako nađeš razloga da vjeruješ u Boga, svijest da te On stalno posmatra, i da je On zadovoljan tobom, onda bi to bio ogroman dodatan motiv; ukoliko bi se stvarno našao u takvom stanju, nada za srećnim postojanjem u takvom uvećava želju da se zaradi...” (Parke, David B.  p. 67. )

Možemo pojedincu, koji ne uočava postojanje Boga u veličanstvenosti Njegovih stvorenja, predložiti da baci još jedan pogled. Kao što Francis Bacon komentariše: “Prije bih povjerovao u sve mitove u legendama, u Talmudu, u al Koranu (tj. Kur'anu), nego da povjerujem da je ovaj svemir bez jednog razuma.” (Bacon, Francis.  Atheism.  p. 16. ) Nastavio je sa riječima: “Bog nikad nije poslao čudo da ubjedi ateiste, jer i njegova obična djela [su dovoljna da] ubjede.” [Bacon, Francis.  Atheism.  p. 16. ] Zaista je vrijedno razmišljanja da su čak i najniži elementi Božjeg stvaranja čuda za nas, iako možda obični što se Njega tiče. Pogledajte neki mali pirmjer poput jednog pauka. Da li iko stvarno vjeruje da je jedno takvo izuzetno komplikovano stvorenje moglo nastati iz prvobitnog haosa. Samo jedno od ovih malih čuda može da proizvede do sedam različith vrsta niti, neke od njih su debljine koliko je talasna dužina svjetlosti, ali su jače od čelika. Niti ima od onih elastičnih, ljepljivih koje služe za hvatanje preko neljepljivih koje služe za vuču i niti od kojih se prave mreže [paučine], do niti koje služe za umotavanje žrtve, pravljenje vrećica za jaja i sl. Pauk ne samo da može da proizvodi bilo koju vrstu od ovih sedam vrsta niti, već može i da reapsorbuje, prekine i ponovo počne proizvodnju – samoreciklaža komponenata. A ovo je samo jedno od čuda pauka.

Ipak, čovječanstvo sebe izdiže svojom ohološću. Trenutak razmišljanja bi trebao da ljudska srca okrene ka poniznosti. Pogledate na zgradu, i odmah pomislite na arhitektu, pogledate na skulpturu i odmah pomislite na vajara. Ali pogledate na složenu građa stvorenja punu elegancije, na kompleksnost i uravnoteženost čestica [atoma, molekula, op.prev.] pa sve do neistraženih dubina svemira i pomislite na... ništa? Okruženi svijetom usklađene kompleksnosti, mi, kao čovječanstvo, ne možemo stvoriti nešto ni poput krila komarca. I ipak neki kažu da ovaj svijet i čitav svemir postoji i funkcioniše u stanju savršene harmonije kao rezultat slučajnih događaja koji su kosmički haos pretopili u uravnoteženu savršenost? Neki će glasati za slučajnost, neki, pak, za stvaranje.

[1] Hoće se reći: Kada neko dospije u lisičju jazbinu, tj. upadne u probleme, tada počinje vjerovati, tada prestaje biti ateista. (Op. prev.)

Prevedeno sa www.islamreligion.com/

]]> http://putuislam.wordpress.com/?p=16 Wed, 02 Jul 2008 19:43:45 +0000 ebusadzid http://putuislam.wordpress.com/?p=16

Zašto Islam?

Riječi savjeta jednog konvertita na Islam...

Autor: Laurence B. Brown, MD

Objavljeno 05 Feb 2007 – Zadnji put mijenjano: 02 Dec 2007

Razgovarajmo iskreno. Skoro nikad nemuslimani ne izučavaju Islam dok ne iscrpe sve ostale vjere koje su im dostupne. Tek kada postanu nezadovoljni sa njima poznatim religijama, dakle sa Judaizmom, Hrišćanstvom, zatim sa ostalim modernim “-izmima” - Budizmom, Taoizmom, Hinduizmom (i “turizmom”, kako to moja ćerka jednom reče) – tek tada počnu razmišljati o Islamu.

Možda druge religije ne odgovoraju na velika pitanja života, kao što su “Ko nas je stvorio?” i “Zašto smo ovdje?”. Možda druge religije ne mogu da usklade nepravde koje se dešavaju u životu sa pravdom Tvorca. Možda nalazimo licemjerstvo u sveštenstvu, neodrživa načela vjere u kanonima ili iskrivljenost spisa. Šta god da je razlog, nalazimo nedostatke u vjerama sa kojima se sretnemo, i tražimo odgovor na naša pitanja na nekom drugom mjestu. A konačno “drugo mjesto” je – Islam.

Vjerovatno se Muslimanim neće svidjeti moje riječi da je Islam krajnje “drugo mjesto”. Ali tako je. Iako danas Muslimani čine petinu do četvrtinu svjetske populacije, nemuslimanski mediji prljaju ime Islama sa toliko užasnim klevetama tako da samo rijetki nemuslimani gledaju na vjeru na pozitivan način. I tako postaje normalno da je to zadnja vjera koju će jedan tragaoc izučavati.

Sljedeći problem je: dok se jedan nemusliman odluči da počne sa izučavanjem Islama, druge religije su uveliko uvećale njegov skepticizam, da na kraju postavi pitanje: “Ako je svaka “božanska objava” koju sam dosad upoznao iskrivljena, zbog čega bi Islam bio drugačiji?” Ako su varalice manipulisale svojim vjerama kako bi ih prilagodili svojim strastima, zašto onda da ne pretpostavimo da se isto desilo i sa Islamom?

Odogovor može biti dat u nekoliko redova, ali su knjige potrebne da se taj odgovor objasni. Kratki odgovor je: Postoji Bog. On je pravedan i želi da zaradimo nagradu Raja. Međutim, Bog nam je dao ovaj svijet kako bi nam to bio ispit, kako bi se oni dostojni toga izdvojili od onih koji to nisu. A bićemo izgubljeni ako se samo prepustimo prohtjevima. Zašto? Zatp što ne znamo šta On od nas traži. Ne možemo da se izborimo sa životom i svim onim što život nosi sa sobom bez Njegove upute, a On nam je poslao uputu u obliku objave.

Zasigurno, prethodne vjere jesu iskrivljene i to jedan od razloga zašto iza jedne vjere dolazi druga. Upitajte se: Zašto ne bi Bog poslao drugu objavu ako su prethodne iskrivljene? A ako su prethodne objave iskrivljene, onda je čovjeku potrebna druga objava, kako bi ostao na pravom putu koji je On propisao.

Dakle, treba da očekujemo da su prethodni spisi iskrivljeni, i treba da očekujemo da posljednja objava bude čista i neizmjenjena, jer ne možemo da zamislimo Boga Koji nas voli, a Koji nas ostavlja u zabludi. Ono što je našem razumu prihvatljivo jeste da nam Bog pošalje objavu, da je ljudi iskrive, zatim nam Bog pošalje još jednu objavu, i ljudi je ponovo iskrive, i tako ponovo i ponovo... sve dok Bog ne pošalje jednu, posljednju Objavu za koju On lično obeća da će je čuvati sve do zadnjeg.

Muslimani smtraju da je ta zadnja objava – Sveti Kur'an. Razmislite o njemu jer je vrijedan vaše pažnje.

Sada se vratimo naslovu: Zašto Islam? Zbog čega da vjerujemo da je Islam ta vjera koja je istinska, ta vjera koja posjeduje zadnju Božju objavu?

“Samo vi meni vjerujte, tako je!”

Koliko puta smo samo čuli ovo? Jedan poznatiji komičar je pričao šalu kako ljudi iz različitih gradova psuju jedni druge. U Čikagu oni to rade na ovaj način, u Los Anđelesu na onaj dok u Nju Jorku samo kažu: “Vjerujte mi.”

Dakle, ne vjerujte meni – vjerujte našem Tvorcu. Čitajte Kur'an, čitajte knjige, posjećujte dobre veb-sajtove. Šta god da radite, počnite sa tim, shvatite to ozbiljno, i molite našeg Tvorca da vas uputi.

Vaš život možda ne ovisi o tome, ali vaša duša zasigurno ovisi.

Copyright © 2007 Laurence B. Brown; tekst korišćen po dozvoli.

O autoru:

Laurence B. Brown, MD – Možete ga kontaktirati na BrownL38@yahoo.com. Autor je knjiga The First and Final Commandment (Amana Publications) i Bearing True Witness (Dar-us-Salam). Predstojeće knjige su istorijski trileri The Eighth Scroll, zatim drugo izdannje The First and Final Commandment, iznova napisana i podjeljena na MisGod'ed i nastavak God'ed.

Prevedeno sa sajta IslamReligion.Com gdje možete naći više info.

7 razloga da čitate Slavni Kur'an

Šabir Ali

Tebi lično: Izaziva te da ga opovrgneš. Kako? Kaže da ljudi ne mogu da napišu knjigu poput Kur'ana pa čak i kada bi se svi udružili i kada bi tražili pomoć od drugih duhovnih bića. Kur'an je ovo rekao prije 1 400 godina, ali dosad niko nije uspio da ga opovrgne. Milioni knjiga su napisani - ali nijedna od njih poput Kur'ana.

Neiskrivljen: Kur'an je jedini vjerski spis koji je toliko dugo među ljudima, ali je u još uvijek u obliku u kakvom je prvobitno bio; Kur'an je ostao netaknut. Ništa nije dodato, niti je šta promjenjeno, niti je šta oduzeto od njega otkad je objavljen prije 1 400 godina.

Nenadmašiv: Kur'an je zadnja Božja objava čovječanstvu. Bog Uzvišeni je objavio Toru Mojsiju, Psalme Davidu, Jevanđelje Isusu, i, najzad, objavio je Kur'an Muhammedu. Neka je mir svima njima. Nijedna druga knjiga neće doći od Boga da nadmaši ovu zadnju objavu.

Neosporiv: Kur'an odoljeva ispitima vremena i detaljnih istraživanja. Niko ne može da osporiti istinu ove knjige. Govori o prošlim događajima, i ispostavi se da je tačno. Daje predskazanja o budućnosti, i ponovo se ispostavi njegov tačnost. Govori o fizičkim fenomenima koji nisu bili poznati ljudima tog vremena; ipak kasnija naučna istraživanja potvrđuju i ove fenomene. Svaka druga knjiga mora da bude ispravljana da bi bila u skladu sa modernim istraživanjima. Kur'anu se moderna otkrića nikad ne suprotstavljaju.

Tvoja karta života na ovom i na Drugom svijetu: Kur'an je najbolja uputa kako da urediš svoj život. Nijedna druga knjiga ne nudi tako obuhvatan sistem, koji u sebe uključuje sve aspekte ljudskog života i djelatnosti. Kur'an takođe ističe put koji osigurava trajnu sreću na Drugom svijetu. To je tvoja karta koja ti pokazuje put ka Raju.

Božji poklon upute: Bog te nije ostavio samog. Stvoren si sa razlogom. Bog ti kaže zašto te je stvorio, šta traži od tebe, i šta je spremio za tebe. Ako kupiš neki aparat, i rukuješ njime suprotno uputstvu za rukovanje, pokvarićeš taj aparat. Šta je sa tobom? Da li ti imaš svoje uputstvo od svog tvorca? Jedan od ciljeva Kur'an je da te odvede ka uspjehu, i bi kako ti ispunio svoj zadatak. On je milost i lijek od Boga. Zadovoljava dušu i čisti srce. Uklanja sumnje i donosi mir.

Tvoja pozivnica da komuniciraš sa Bogom: Ljudi su društvena bića. Volimo da komuniciramo sa drugim razumnim ljudima. Kur'an nam kaže kako da komuniciramo sa izvorom svog razuma i sa izvorom života - sa Jednim Bogom. Kur'an nam kaže ko je Bog, kojim imenom da ga zovemo, i način na koji možeš da komuniciraš sa Njim.

Zar ovih sedam razloga nije dovoljno da uzmeš i da čitaš Kur'an?
Prevedeno sa: english.islamway.com > 7 Reasons to Read the Glorious Quran

Razlika Islama i drugih vjera? (Dio 2/2)

Ravnoteža između pojedinca i društva

Još jedna jedinstvena karakteristika Islama jeste da uspostavlja ravnotežu između pojedinca i društva. Vjeruje u individualnu ličnost čovjeka i svako će lično [i pojedinačno] biti obračunat pred Bogom. Poslanik Muhammed, neka je na njega Božji spas i mir, kaže:

"Svako od vas je čuvar, i odgovoran je za ono što je u njegovoj vlasti. Vladar je čuvar onih koji su mu podređeni i odgovoran je za njih; muž je čuvar svoje porodice i odgovoran je za njih; žena je čuvar kuće svoga muža i odgovorna je za nju; sluga je čuvar imetka svog vlasnika i odgovoran je za to."

Čuo sam to od Božjeg Poslanika i mislim da je još dodao: "Muškarac je čuvar imetka svog oca i odgovoran je za to, dakle svi vi ste čuvari i odgovorni ste za svoje štićenike i stvari o kojima se brinete." (Sahihu-l-Buhari, Sahihu Muslim)

Islam takođe garantuje osnovna prava pojedincu i ne dozvoljava nikome da se mješa u to. Jedan od ciljeva islamskog obrazovanja jeste ispravan razvoj ličnosti jednog čovjeka. Dakle, Islam ne uči da pojedinac treba da se odrekne svoje ličnosti u društvu ili državi.

U Islamu su svi ljudi jednaki, bez obzira na boju, jezik, rasu ili nacionalnost. Poziva se na humanost i briše sve lažne prepreke koje stvaraju rasa, status ili imetak. Nema sumnje da su takve zapreke uvijek postojale, i da i danas postoje, uprkos činjenici da živimo u tzv. dobu prosvećenosti. Islam uklanja sve ove prepreke učeći da je čitavo čovječanstvo jedna porodica kod Boga. Islam, po svojim stanovištima i pristupima, ne dozvoljava nikakve prepreke i razlike na osnovu boje kože, pripadnosti plemenu, krvi ili teritoriji, kao što je to bio slučaj prije dolaska Muhammeda, neka je njega Božji mir. Nažalost, predrasude ovakve vrste postoje i danas u različitim oblicima. Islam želi da ujedini čovječanstvo pod jednom zastavom. U svijetu koji je izdjeljen rivalitetima i zavadama, Islam donosi poruku života i nade na jednu slavnu budućnost.

Istoričar A. J. Toynbee ima zanimljiva zapažanja što se tiče ovoga. U svom djelu "Civilization on Trial", on piše:

"Dva vidljiva izvora opasnosti - jedan psihološke prirode, a drugi materijalne - u stanju u kakvom se danas nalazi kosmopolitski proleterijat, to jest [vesternizovano čovječanstvo], i koji su značajan element u našem zapadnom društvu, su svijest o rasi i alkohol; i u borbi sa oba ova zla Islam nudi rješenje koje se, ukoliko bude prihvaćeno, može pokazati od velike moralne i društvene vrijednosti.

Brisanje rasne svijesti među muslimanima je jedno od velikih moralnih dostignuća u Islamu, i, kao što je to stanje u savremenom svijetu, postoji potreba za propagacijom ove islamske vrline... Pojmljivo je da duh Islama može da bude blagovremeno "pojačanje" koje bi ovo pitanje riješilo u korist mira i tolerancije.

Što se tiče zla alkohola, ono se najgorim pokazalo među urođenim stanovništvom u tropskim regijama kojima je Zapad "otvorio" vrata svijeta. Ostaje činjenica: čak i preventivne mjere u kojima država najviše učestvuje, a koje postavljaju eksterni autoriteti su nesposobni da oslobode zajednicu nekog društvenog zla sve dok se u srcima ljudi koji se nalaze u tome [zlu] ne probudi želja za slobodom [od tog zla] i dok se ne probudi volja da se ova želja sprovede u djelo. Sada, upravnici sa Zapada, u svakom slučaju oni "anglo-saksonskog" porijekla, su fizičkim "rešetkama boje", koje rasna svjesnost postavlja, duhovno izolovani od njihovih urođeničkih štićenika; prevođenje urođenika je zadatak za koji njihova kompentencija teško može da se poveća; i u ovom dijelu Islam može da ima svoju ulogu.

U ovim nedavno i brzo "otvorenim" tropskim teritorijama, zapadnja civilizacija je stvorila ekonomski i politčki plenum, ali i, istovremeno, i jednu društvenu i duhovnu prazninu.

Ovdje, dakle, u skorijoj budućnosti, možemo da primjetimo dva vrijedna uticaja koja Islam može da izvrši na kosmopolitski proletariat zapadnog društva koji raspliće svoju mrežu širom svijeta i koja obuhvata cijelo čovječanstvo; dok, u daljoj budućnosti, pretpostavljamo, da će biti mogućih doprinosa Islama na planu manifestacije religije." (Citat završen.)

Stalnost i promjena

Elementi stalnosti i promjene zajedno postoje u ljudskom društvu i prinuđeni su da tako ostanu. Različite ideologije i kulturni sistemi su napravili grešaku jer su se previše nageli na jednu od ovih strana. Previše naglašavanja stalnosti čini sistem rigidnim i uskraćuje ga svojstva fleksibilnosti i promjene, dok nedostatak stalnih vrijednosti i elemenata koji se ne mijenjaju rezultiraju u moralnom relativizmu, bezobličnošći i anarahiji.

Dakle, ono što nam treba jeste ravnoteža između ovo dvoje - sistem koji bi mogao istovremeno ispunjava zahtjeve stalnosti i promjena. Jedan američki sudija, Justice Cardozo, ispravno kaže: "Najveća potreba današnjeg vremena jeste jedna filozofija koja će biti posrednik između proturječnih zahtjeva stabilnosti i progresa, i koja može da pruži princip rasta." Islam nudi ideologiju, koja zadovoljava zahtjeve stabilnosti, ali i promjene.

Dublje razmišljanje nam otkriva činjenicu da život u sebi sadrži elemente kako permanentnosti (stalnosti) tako i promjene - niti je tako rigidan i nefleksibilan tako da ne dozvoljava nikakvu promjenu čak i u stvarima koje su detalji, niti je u toj mjeri fleksibilan i promjenljiv da čak ni njegove osobenosti nisu trajne. Ovo postaje jasno posmatranjem fizioloških promjena u ljudskom tijelu, jer se svako tkivo u tijelu mijenja po nekoliko puta u toku jednog života, iako osoba ostaje ista. Lišće jednog drveta, cvijeće i plodovi se mijenjaju ali drvo sa svojim osnovnim svojstvima ostaje nepromjenjeno. Životna je zakonitost da elementi stalnosti I promjene moraju da zajedno postoje u jednoj harmoničnoj relaciji.

Samo takav sistem života koji može da ispuni zahtjeve oba ova elementa [trajnost i promjena], može i da zadovolji potrebe ljudske prirode i ljudskog društva. Osnovni problemi života ostaju isti u svim vremenima i na svim podnebljima, ali načini i putevi kojima se ti problemi rješavaju, kao i sama tehnika upravljanja problemom se vremenom mijenjaju. Islam uspijeva da u centar pažnje stavi novi pogled na ovaj problem i da ga riježi na realan način.

Kur'an i Sunnet u sebi sadrže vječnu uputu datu od Gospodara svemira. Ova uputa dolazi od Boga, Koji nije ograničen ni prostorom ni vremenom, i, takvi su i principi individualnog i socijalnog ponašanja objavljeni od strane Njega Uzvišenog: zasnovani na stvarnosti i vječni su. Ali, Bog je ostavio nama samo široke principe i dao je čovjeku slobodu da ih primjeni u svakom vremenu na način koji je podesan duhu i uslovima tog vremena. Kroz idžtihad (intelektulani napor sa ciljem dolaska do istine) ljudi jednog vremena pokušavaju da implementiraju i primjene božansku uputu na probleme njihovog vremena. Dakle, osnovna uputa je stalne prirode, dok metode primjene se mijenjaju sa svojstvenim potrebama svakog vremena. To je razlog koji Islam čini uvijek savremenim.

Kompletan zapis svih učenja sačuvan

Posljednja po redu, ali ne i po važnosti, je činjenica da su učenja Islama sačuvana u svom originalnom obliku. Posljedica toga je da je Božja uputa dostupna bez izmjena bilo kakve vrste. Kur'an je knjiga i riječ objavljena od Boga, koja je prisutna već četrnaest vijekova, a još uvijek je dostupna u svom prvobitnom obliku. Detalji života Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) i njegovih učenja postoje u svojoj prvobitnoj čistini. Nije bilo ni jedne promjene u ovom istorijskom zapisu. Izreke i zapis Poslanikovog (sallAllahu alejhi ve sellem) života su došli do nas besprimjernom preciznošću i vjerodostojnošću u radovima Hadisa i Sire (biografije Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem). Čak i jedan dio nemuslimanskih kritičara priznaju ovu činjenicu.

Ovo su samo neke od jedinstvenih osobenosti Islama koje učvršćuju stav da je Islam vjera čovjeka, vjera današnjice i vjera sutrašnjice. Ovi principi su privukli milione ljudi kako u prošlosti tako i u sadašnjosti i podstakli su ih da posvjedoče da je Islam religija istine i da je to Ispravni put čovječanstva. Nema sumnje da će ovi principi i nastaviti da privlače ljude i u budućnosti. Ljudi sa čistim srcama i iskrenom težnjom istinom će nastaviti da govore:

"Svjedočim da nema nikoga koji je dostojan obožavanja izuzev Boga, Koji je Jedan, i Kome nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik."

Završavamo sa riječima Džordža Bernarda Šoa (George Bernard Shaw):

"Uvijek sam imao visoko cijenio Muhammedovu (sallAllahu alejhi we sellem) vjeru zbog njene prelijepe vitalnosti. To je jedina religja, za koju mi se čini da posjeduje taj kapacitet koji mu omogućuje da da izađe na kraj sa promjena u, koji može da bude privlačan svakom dobu. Izučavao sam život ovog divnog čovjeka, i, po mom mišljenju on je daleko od toga da bude Antihrist, već bi trebao da se zove Spasitelj čovječanstva. Vjerujem da, ako bi se čovjeku poput njega dala vlast nad svijetom, da bi uspio u rješavanju problema [svijeta] i donio bi toliko poželjkivani mir i sreću. Moja prognoza je da će vjera Muhammeda postati prihvatljjiva za Evropu sjutrašnjice, kao što počinje da bude prihvatljiva Evropi današnjice."

Prevedeno sa IslamReligion.com

Neke od karakteristika specifičnih za Islam, koje ne možete naći u drugim sistemima vjerovanja ili načinima života…

Autor: Huršid Ahmed

Jednostavnost, Racionalnost, Praktičnost

Islam je religija u kojoj nema nikakve mitologije. Sva islamska učenja su jednostavna i razumu prihvatljiva. Nema sujevjerja niti nelogičnih vjerovanja. Jednoća Boga, poslanstvo Muhammeda, koncept života poslije smrti su osnovne karakteristike Islama, a sve ovo je zasnovano na razumu i logici. Sva učenja Islama izviru iz ovih osnovnih principa i uz to su jednostavna i jasna. Ne postoji hijerarhija sveštenstva, kao što ne postoje ni namještene, apstraktne ideja ili komplikovani rituali.

Potpuno je moguće da se Kur’anu pristupi direktno (op. prev: tj. bez posrednika) i da se njegove naredbe sprovedu u praksu. Islam budi u čovjeku njegov razum i motiviše ga da ga koristi. Upućuje čovjeka da gleda stvari ovakvim kakve one su u stvarnosti. Kur’an čovjeka podstiče da stiče znanje i da moli Boga i da proširi njegovu svijest.

Reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!’ (Kur’an 20:114)

Bog takođe kaže:

“Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Kur’an 39:9)

Prenosi se da je Vjerovjesnik, Bog ga blagoslovio, rekao:

“Onaj ko napusti svoju kuću sa ciljem sticanja znanja, taj se uputio Božjim putem.” (et-Tirmizi)

I još se prenosi da je rekao:

“Traženje znanja je obaveza svakom Muslimanu.” (Ibn Madždže i el-Bejheki)

Na ovaj način Islam izvodi čovjeka iz sujevjerka i tame i uvodi ga u svijet znanja i svjetla.

Ponovo treba biti naglašeno da je Islam praktična religija i da ne dozvoljava upuštanje u prazno i neplodno teoritiziranje. Islam nije samo ispovjedanje vjerovanja, već je to glavni poticaj čovjeku. Pravilno ponašanje mora da uslijedi za vjerovanjem u Boga. Vjera je nešto što mora da se praktikuje, a ne samo nešto što se izgovara jezikom. Kur’an kaže:

Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište! (Kur’an 13:29)

Poslanik Muhammed je rekao:

“Bog ne prima vjerovanje koje nije izraženo djelima, niti prima djelo koje nije u skladu sa vjerovanjem.” (et-Taberani)

Jednostavnost, racionalnost i praktičosti čine Islam jedinstvenom i istinskom vjerom.

Jedinstvo Materijalnog i Duhovnog

Jedinstvena karakteristika Islama je da ne razdvaja život na dva potpuno odvojena djela, na materiju i na duhovni život. Islam ne uči odricanje od života, već za ispunjenje života. Islam ne vjeruje u asketizam. Ne traži od čovjeka da se odrekne od materijalnih stvari. Duhovno uzdignuće se postiže pobožnim životom kroz ovaj uzburkani život, a ne time što ćemo se odreći ovog svijeta. Kur’an nas savjetuje da se molimo na sljedći način:

“Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Kur’an 2:201)

Ali kada se govori o luksuznim stvarima, Islam uči čovjeka da bude umjeren i da ne pretjeruje, Bog kaže:

I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. (Kur’an 7:31)

Božji poslanik Muhammed, Bog ga blagoslovio, kaže:

“Postite ali i prekidajte post (u pravo vrijeme), obavljajte namaz (molitvu) i budite revnosni u obavljanju (noćne molitve) i spavajte, jer tvoje tijelo ima pravo kod tebe, i tvoji oči imaju pravo kod tebe, i tvoja žena ima pravo kod tebe, i gost koji dođe kod tebe ima pravo kod tebe.”

Islam ne priznaje nikakvu podjelu na “materiju” i “moral”, “ovosvjetski” i “spiritualni” život, i naređuje čovjeku da svoju energiju usmjeri na to da čitav svoj život izgradi na zdravim, moralnim temeljima. Uči čovjeka da moral i materija idu zajedno, i da se duhovno uzdignuće može postići tako što se materijalne stvari iskoriste za dobrobit čovjeka, a pod zastavom pravde, a ne taj način što ćemo se posvetiti asketizmu ili tako što bježimo od izazova života.

Svijetu je nanesena šteta zbog jednostranosti mnogih religija i ideologija. Neke su u prvi plan isticale duhovnu stranu života, a zanemarili njegov materijalni dio. Na ovaj svijet gledaju kao na iluziju, varku i zamku. Sa druge strane, imamo materijalističke ideologije koje su potpuno zanemarile duhovnu i moralnu stranu života, i odbacili to kao nešto fiktivno, izmišljeno. Obje ove vrste religija odnosno ideologija su rezultirale nesrećom, jer su čovječasntvu oduzele mir i spokoj.

Čak i danas, vidimo da se ova neuravnoteženost pokazuje u ovom ili onom pravcu. Francuski naučnik dr De Brogbi je u pravu kada kaže kaže:

“Opasnost, ukoliko je intenzivnija jedna materijalistička civilizacija, jeste sama ta civilizacija; to je neuravnoteženost koja bi se pojavila ako paralelan razvoj spiritualnog života ne bi bio u mogućnsoti da povrati ravnotežu.”

Hrišćanstvo je otišlo u jednu krajnsot, dok je moderna civilizacija, u obje svoje varijante - sekularno-kapitalistička demokratija i marksistički socijalizam - -otišao u drugu krajnost. Prema lordu Snell-u:

“Izgradili smo jednu skladnu spoljašnost, ali smo zanemarili neophodnost postojanja jednog unutrašnjeg uređenja, pažljivo smo dizajnirali, ukrasili i očistili spoljašnost čaše, ali smo je napunili prestupima i ucjenama; iskoristili smo naše znanje i moć da ugodimo tijelu, ali smo dušu ostavili osrimašenom.”

Islam uspostavlja ravnotežu između ova dva aspekta života - materijalnog i duhovnog. Kaže da je sve stvoreno za čovjeka, ali je sam čovjek stvoren radi uzvišenijeg cilja: da uspostavi moralan i pravedan poredak koji će biti po volji Boga. Islamsko učenje snabdijeva neophodnim stvarima kako duhovne, tako i privremene potrebe čovjeka. Islam poziva čovjeka da očisti svoju dušu i da preuredi svoj svakodnevni život - i lični i društveni - i da uspostavi pravo nad moći, vrlinu nad manom. Prema tome, put Islama je srednji put, a cilj Islam je da kao bi čovjeka doveo do morala i time uspostavio i pravedno društvo.

Islam - jedan potpun način života

Islam nije religija u onom uobičajenom i iskrivljenom smislu, jer se ne ograničava na privatni život pojedinca. Islam je kompletan način života, i prisutan je u svakom polju ljudskog djelovanja. Nudi uputu u svim aspektima života - pojedinačnom i društvenom, materijalnom i moralnom, ekonomskom i političkom, pravnom i kulturnom, nacionalnom i internacionalnom. Kur’an naređuje čovjeku da primi Islam bez ikakvih ograđivanja, i da slijedi Božju uputu u svim aspektima života.

Ustvari, bila je to nesreća i nepogoda kada se religija ograničila na privatni život čovjeka, i kada je njena uloga u kulturi i društvu svedena na nulu, kao što se to desilo u ovom vijeku. Vjerovatno nijedan drugi faktor nije imao toliku ulogu u padu vjere kao što je ograničavanje vjere na privatni život. Riječima jednog modernog filozofa: “Religija od nas zahtjeva da se ono što je Božje odvoji od onoga što je “carevo”. Ovakva podjela znači degradaciju i svjetovnog i duhovnog… Religija, čiji sljedbenici nisi pogođeni kada se oblaci rata nadvijaju nad svima nama i kada industrijski konflikti predstavljaju prijetnju po društveni mir, vrijedi veoma malo. Razdvajajući ono što je Božje od onog što je “carevo”, religija je oslabila društvenu svijest čovjeka kao i osjećaj morala.”

Islam je u potpunosti protiv ovakvog jednog koncepta religije, i jasno kaže da su njegov cilj čišćenje duše pojedinca i obnova društva. Tako nalazimo u Kur’anu da Bog Uzvišeni kaže:

Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i posalnike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, usitinu, moćan i silan. (Quran 57: 25)

Bog takođe kaže:

Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna. (Kur’an 12:40)

Prema tome,čak i jedan letimičan pogled na Islamsko učenje pokazuje da je to jedan sveobuhvatan način života koji nijednu sferu ljudskog života ne preušta zlu.

Assalamu Alaikkum W.W.
It is already stated in the Holy Quran (Surah Arrahman, chapter 55) that there is a barrier in between 2 seas where it meets, and each one got it's own quality (taste, specific gravity, salt content etc). What ever the reason the scientists can give now, but it has been revealed 1500 years ago by almighty Allah.

CH.55 AR-RAHMAN

20."HE HAS MADE THE TWO BODIES OF WATER FLOW. THEY WILL ONE DAY MEET;
21. BETWEEN THEM THERE IS AT PRESENT A BARRIER; THEY CANNOT ENCROACH ONE UPON THE OTHER.
See the pictures

picture source: R o b e r t o S c h m i d t / A F P / G e t t y I m a g e s)

Voters line up at a polling station in Olmelil

A soldier stands guard at the same polling station

source: Yahoo Canada

Prime Minister Raila Odinga's ODM party won 3 seats in yesterday's by-elections while President Mwai Kibaki's PNU won 2 seats. The ODM party now has 103 seats total while PNU has 104 seats.

Security was tight at the polling stations and the elections were largely peaceful with few minor incidents of skirmishes reported. Thank God for that !

Here are the full results:

Iranian revolution started as a dream for the society, but became another dictatorship system, operating under religious laws.

The reality of a "temporary marriage" (sighe), blessed by Allah, which can last from 10 minutes to 99 years is shown in this documentary in a very disturbing way. Perfectly legal contract, where a man owns a woman for a certain time, and pays her money. Legalized prostitution, I call it. The girls are treated by the law as grown women in Iran, since they are 9 years old, and they can be married, permanently or temporarily, at this age. They are often abused physically, raped, beaten and after the legal time of marriage is over, left alone in a society, where a woman can't survive.

This documentary was made by an Iranian woman, Nahid Persson,who escaped right after the revolution begun and lives now in Sweden. She came back 17 tears later to witness the changes in her country and was shocked of what she has found so far.

Watch it here. You will see incredible footage, nothing you can expect in an "official" documentary.

FACT: Last month Egypt's parliament passed a new law on public demonstrations in the vicinity of religious facilities (churches, mosques, etc.).  Already, lawyers are planning for an appeal and review of the law before Egypt's Supreme Constitutional Court (photo left), the nation's highest judicial body.  

ANALYSIS: I wrote earlier that at the Microsoft Institute we're thinking about ways to help improve the operations and capabilities of the judicial branch of government, at various levels. 

Perhaps my interest has been piqued by the fact that, for quite a while, I've been sleeping with a brilliant lawyer - oh, that would be my wife Kathryn. While she's retired from active practice, she spends some volunteer time each week at the U.S. Supreme Court, giving public lectures on the history of the Court and its justices for the Curator's Office.

One of the fun protocol aspects of her job there is periodically greeting jurists and legal groups from other countries - often their equivalents to our Supreme Court justices.  She'll give them a VIP tour behind the scenes and entertain their questions and observations about the comparisons and contrasts between legal systems. 

This frieze, an interesting piece of architecture in the U.S. Supreme Court's impressive Court Chamber, often serves as a telling point for insight into judicial history; the Court's own public document describing the building says only that "The frieze is decorated with medallion profiles of lawgivers," but in fact included there are a procession of 18 famous lawgivers including Egypt's own King Menes, Hammurabi, Moses, Confucius, Mohamed, Napoleon, and early Chief Justice John Marshall among others, a collection which always impresses international visitors.

Anyway, while in Cairo this month, at my wife's behest I made sure to go by the Supreme Constitutional Court of Egypt (SCC). It is an absolutely stunning building; I have a few other photographs here.

There's a good Wikipedia article on Egypt's SCC, which points out that "The Court's new building is designed by an Egyptian young architect Ahmed Mito. The building is styled in a monumental scale. It includes counseling halls, a multi purpose hall for 450 people, offices, a library, a museum, and a large atrium that rises up to 18 meters and is covered by a dome."  And there's more architectural background and context at this link. 

Next visit, I would love to set up a meeting with Court personnel to learn more about their work.

Email this post to a friend

Kirjakaupassa oli kaksi kassaa. Minä maksoin toisella kassalla islam ja Muhammed kirjojani (Muhammed oli ilmainen!). Samaan aikaan toisella kassalla oli nuori virolainen nainen lapsensa kanssa. Ihmettelin vähän, että naisella oli talvinen huivi pään yllä. Sitten kun näin, että nainen on ostamassa vironkielistä Koraania tajusin, että huivi kertoo hänen olevan muslimi.

Siinä me olimme kassalla islam-aiheisten kirjojemme kanssa. Kassalla varmaan ihmeteltiin, että kyllä islam-kirjallisuus menee hyvin kaupaksi! Niin näyttää menevän - itse aioin lukea ostamani kirjat ja kommentoida niitä toivottavasti pian täällä.

En muuten osta islam-kirjoja siksi, että haluaisin kääntyä  muslimiksi. Haluan oppia tuntemaan, miksi monet ovat muslimeja, mitä he uskovat ja miten he ajattelevat kristityistä.

Minä uskon, että Jumala on ilmoittanut itsensä Raamatussa ja Jeesuksessa Kristuksessa. Islam ei ole tie Jumalan luokse. Sillä teitä on vain yksi.

Jeesus sanoi: "Minä olen  tie ja totuus ja elämä. Ei kukaan tule Isän luokse muutoin kuin minun kauttani" (Joh. 14:6).

Jo pari vuotta sitten islamin opiskelijoita Helsingin seudulla oli enemmän kuin ortodoksisen uskonnon opiskelijoita. Ja islam kasvaa kovaa vauhtia.

Islam on tullut Suomeen jäädäkseen. Ja islam uskonto, joka haastaa kristityt miettimään omaa uskoaan. Islam pitää (ainakin nykyistä) kristinuskoa väärennöksenä (varsinkin se paha Paavali väärensi alkuperäisen evankeliumin! Näin muslimit usein väittävät.) Islam väittää olevansa Jumala viimeisin ilmoitus ihmiskunnalle.

Mutta islam ei ole vain uskonto. Siihen liittyy olennaisesti tietty yhteiskuntajärjestelmä sekä laki, joka koskee jokapäiväistä elämää. Ja jonka mukaan elämistä tarkkaillaan tiiviisti eikä rangaistuksissakaan lepsuilla.

Islamin haasteeseen tulee vastata. Kirkon pitää ottaa selvää islamin ja kristinuskon yhteisistä piirteistä ja eroista. Kristinuskon pitää lähteä tähän kohtaamiseen selvästi omasta identiteetistään. Vakaumuksesta, että Jumala on tullut maailmaan Jeesuksessa Kristuksessa, joka kuoli puolestamme, myös muslimien puolesta, ja että uskomalla Kristukseen saamme ikuisen elämän.

Kristillisen kirkon tulee myös rohkeasti puolustaa uskoaan, ja osoittaa, että useat muslimien väitteet kristinuskoa vastaan ovat kestämättömiä.

Jotta tällaista työtä voitaisiin tehdä, kristittyjen olisi perustettava instituutteja, jotka tutkivat islamia ja kristinuskoa. Kaikkea ei tarvitse perustaa alusta asti - kirkollamme on ainakin yksi tällainen instituutti olemassa: ELRIM - Evangelisch-luterischen Religioninstitut Mannheim. Tämä Kansanlähetyksen perustama instituutti tutkii islamin ja kristittyjen suhteita missionaarisesta näkökulmasta. Teologian tohtori Martti Vaahtoranta on ollut ELRIMin huomattavin vaikuttaja.

Islam kasvaa, varsinkin maastamuuton ja muslimien suurien perhekokojen vuoksi maassamme. Joissakin kaupunkiseuduilla muslimeja alkaa olla enemmän kuin ortodokseja!

Miten muslimeihin on suhtauduttava? Rakastettava heitä. Huolehdittava heistä. Ja rakkauteen kuuluu myös se, että osoitamme heille, miten Jumalan oppii tuntemaan: vain Jeesuksen Kristuksen kautta. Ketään ei voi pakottaa uskomaan. Sanoohan Koraanikin, että uskonnossa ei ole pakkoa. Mutta Jumalan (arabiaksi Allah) antama tehtävä meille kristityille, on viedä pelastava sanoma Jeesuksesta myös muslimeille. Raamatun ilmoituksen perusteella he eivät voi muuten pelastua.

Siunatkoon Jumala Suomessa asuvia muslimeja, ja antakoon heille vierelle ihmisiä, jotka voisivat kertoa heille Jumalan suurista teoista Jeesuksessa.

Uden skygge af bevis for påstanden om mordplaner på tegneren publicerer 17 aviser den af Muhammed i bombeturban. Det sker, siger de, for at demonstrere at vi har ytringsfrihed hér i landet.
Av min bare # 1!

Egentlig frihed til at ytre sig hænger i hvert fald til en vis grad sammen med egentlig frie medier. Det eneste frie medie, jeg kender, er Internet. Bilder vi os ind at økonomiske hensyn til at det skal løbe rundt, tilpasning til "markedet", politiske hensyn i valget af visse perspektiver på visse emner og regeringers skiftende "mediepolitik" og pres af mere eller mindre subtil karaktér - samt personforbindelser - ikke spiller den mindste rolle for aviser, radio og tv?
Kan vi virkeligt påstå at den "fjerde" statsmagt ikke er og har en egen magt men helt frit tjener offentligheden, sandheden, mangfoldigheden og altid giver den bedst mulige folkeoplysning om selv de mest kontroversielle emner?
Av min bare # 2!

Den koordinerede publicering er netop ment som en magtdemonstration: Vi skal vise dem hvem vi er, at vi ikke er bange og at vi har ret til at gøre hvad vi gjorde og at det er rigtigrigtig nødvendigt at gøre det én - eller flere - gange til indtil de forstår os!
Av min bare #3!

Men i og med at vi har et fortilfælde kan ingen spille overrasket denne gang. De 17 avisers ledelse véd meget vel at konsekvenserne kan blive megen menneskelig lidelse - uanset hvordan og hvorfor. De véd at ganske mange blir stiktosset - hvad folk plejer at blive når man tramper på dem, især på det, de opfatter som helligt.
Hvis vi ikke kan vise eller dokumentere at vi har ytringsfrihed på anden måde så:
Av min bare #4!

Sådan skaber man konflikt og vold.
Sådan demonstrerer medierne hvor medierne står: på konfrontationens, enetalen side.

De kunne jo have valgt at bidrage på forskellige måder til dialog og forsoning. Måske havde de ikke kreativitet eller fredsbyggende kundskab til at gøre noget pro-aktivt, noget for fredelig mellemfolkelig forståelse. Men de behøvede jo ikke direkte at gøre noget aktivt imod den.
Sådan står man fast på sit eget uden hensyn, uden klogskab, uden værdighed. Provokation for provokationens skyld.

At have ret til at gøre noget er ikke det samme som at man absolut skal gøre det eller at det er klogt at gøre det.
Jeg finder det direkte infantilt og selvforherligende - vel at mærke bevidst på andres bekostning.
Jeg har også ret til at tale nedsættende til og om min sidemand ved et middagsbord og kalde ham en idiot. Selvom jeg synes at han er det, så vælger jeg alligevel at lade være. Hvorfor?
Ja, måske vil jeg ikke ødelægge stemningen for de andre omkring bordet. Måske indser jeg at han har en pointe og at jeg egentlig bare skal have udløb for min surhed over dét. Måske leder jeg efter en mere respektfuld måde at erklære mig uenighed. Og beholde min egen værdighed. Måske indser jeg at hvis jeg giver ham et par på skallen, mentalt eller fysisk, så har jeg fået en fjende for livet - og at andre vil føle sympati for ham.
Altså finder jeg mere konflikt-intelligente måder at sige ham hvad jeg mener.

Den internationale reaktion er så småt ved at aftegne sig og kan sammenfattes i mere had, mere ballade, mere vold. Og når det en dag ikke ses på skærmen længre og Arla er tilbage på Mellemøstens hylder (og dét er en vigtig sag for vores høje principper om frihed) så vil mindst én ting være tilbage, som ikke kan fotograferes - ydmygelsen og den indelukkede vrede hos millioner.

Et ungt mellemøstligt menneske, der oplever den slags i sine formative år, vil måske om 10 år fyre en terrorhandling af mod danskere. Og så vil vi med vores ultrakorte hukommelse sige: Dér ser I, helt uprovokeret blir de sataner ved!

Sandheden - eller en af de mulige sandheder, skal jeg sige - er at vi i vest et stykke tid endnu vil være de stærke i økonomisk, militær og politisk forstand. Men vi er ved at blive de svage intellektuelt og moralsk. For jo flere moraler man har, jo svagere står man; det er ét område hvor det er bedre at have én end mange. Og dét vidner årtiers konflikt i Mellemøsten os om ét eller andet sted dybt nede, som vi ikke vil vide af.

Så ingen forståelse hér. Måske kunne vi vise forståelse men vi vil ikke. Det ville være at blotte svaghed! Deres vrede er os ubegribelig. Men tager man retten til også at blive vred fra mennesker er det også en umenneskeliggørelse.

Lidt som når europæiske og amerikanske politikere i disse dage stiller sig helt uforstående over for det faktum, at serberne er blevet vrede over at vi har taget Kosovo fra dem. Tænk, indser de virkeligt ikke selv at det er både ret og rimeligt, at de ikke har noget at komme efter? Og så kaster de minsandten sten på den amerikanske ambassade, det må være russerne der står bag.
Hvor er det godt at NATO jævnede dele af det gamle Jugoslavien med jorden og US smadrede det meste af den kinesiske ambassade i Beograd for så mange år siden, at det ikke kan spille nogen rolle i dag!

Den 26. februar valgte så TV-Avisen at præsentere et børneprogram på Al Aqsa-TV i Gaza. To tøjdyr taler med hinanden om at de skal finde ham tegneren og slå ham ihjel. Og hér begynder det officielle Danmark så at se sig som ofret i Muhammed-historien.

Fra højre til venste udtaler vore politikere sin afsky (det ville jeg også have gjort, ingen tvivl om det). Studieværten har svært ved at styre sin harme, og så kommer udenrigsminister Stig Møller på og fordømmer det endnu igang. Sådan! Nu er vi hele vejen rundt helt sikre på at vi danskere sammen føler os krænket af at nogen kan komme på noget så modbydeligt som at så had i barnesjæle.

Tænk at de ikke kan forstå at vi bliver meget vrede over den slags bevidste provokationer...

Øberg #1189

Fragen zum Thema Islam

von

Prof. Dr. Mahmoud Zakzouk

 DOWNLOAD:

MIRROR

DOWNLOAD:

MIRROR

(Allahs Segen und Friede sei auf ihm)

Weil mir kein verständliches Buch bekannt ist, das dieses Thema behandelt, fühlte ich mich verpflichtet, ein Buch zu verfassen, das so viele Kennzeichen des Gebets des Propheten (s.a.s.) wie möglich zusammenfaßt, um meinen muslimischen Brüdern, die der Leitung ihres Propheten (s.a.s.) in ihren Gebeten folgen wollen, von Nutzen zu sein. Und damit es für jeden, der den Propheten (s.a.s.) wirklich liebt, ein Leichtes sein wird, dieses Buch so zu verwenden, daß er seinen Befehl: "Betet so wie ihr mich betend gesehen habt erfüllen kann.

DOWNLOAD:

MIRROR 1

MIRROR 2

Wenn wir über Muhammad, den Gesandten Allahs (Allahs Preisen und Frieden auf ihm), Segen und Friede seien auf ihm, sprechen, dann sprechen wir von der höchsten (großartigsten) Persönlichkeit, welche die alte und moderne Geschichte je kennen gelernt hat.
 

DOWNLOAD:

محمد رسول الاسلام صلى الله عليه وسلم

von Abdul Rahman Al-Sheha

Übersetz von: Ahmed Ateia

Download:

MIRROR 01

MIRROR 02

Valjanost islama tijesno je povezana sa pouzdanošću njegovog proroka Muhameda. To jest, ako postoje valjani razlozi zbog kojih bi mogli zaključiti kako je Muhamed bio pouzdan Božji glasnik, razumno je pretpostaviti da je islam istinit. Međutim, ako postoje jaki razlozi da Muhamedovu vjerodostojnost dovedemo u pitanje, islam će se urušiti sam od sebe.

Najranija muslimanska pisanja i tradicije, uključujući Kuran, Ibn Ishaqov Sirat Rasul Allah, Sahih Al-Bukhari i Sahih Muslim, pružaju pregršt razloga za odbacivanje Muhameda kao proroka. Glavni izvori podataka pokazuju kako je Muhamed često bio nasilan i okrutan prema onima koji su ga uvrijedili, da je često primao otkrovenja koja su mu dopuštala da krši prethodna otkrovenja u Kuranu, da je o ženama imao prezrivo mišljenje, da je sudjelovao u trgovini robljem, da je dozvoljavao nasilje prema ženama te da je jedna od njegovih seksualnih partnerica bila 9-godišnja djevojčica (više o tome ovdje). Dalje, Muhamed je objavio kako je laž dopuštena ako se koristi u svrhu mira, što tvrdnja koja bi nas trebala navesti da se zapitamo: koliko je često Muhamed iskorištavao ovo načelo dok je propovjedao svoju poruku.[1]

Dodatno svemu ovome, imamo razloga sumnjati kako je Muhamed patio ili od mentalne bolesti ili od demonske opsjednutosti. Dokazi iz najranijih izvještaja o njegovom životu pokazuju da je mogao biti psihološki i duhovno nestabilan prije, tijekom i nakon svog obraćenja. Kada se ovoj nestabilnosti pridodaju druge činjenice iz Muhamedova života, teško je dokučiti kako su muslimanski apologeti uspjeli uvjeriti milijune sljedbenika da je islam razuman sustav vjerovanja.

Podaci koji navode na Muhamedovu nestabilnost sežu sve do njegovog djetinjstva. Njegovi roditelji su umrli dok je bio mlad, pa su brigu o njemu preuzeli djed i ujak. Muhamed je imao dadilju koja se o njemu brinula prije smrti njegove majke. Od ove dadilje imamo slijedeći izvještaj o čudnom događaju koji se odigrao tijekom Muhamedovog djetinjstva:

Nekoliko mjeseci nakon našeg povratka, [Muhamed] i njegov brat bili su iza šatora, tada je njegov brat dotrčao i rekao nam: "Dva čovjeka obučena u bijelo su uhvatila onog mog Qurayshi brata, bacili ga na zemlju, rasporili mu trbuh i sada ga miješaju." Potrčali smo prema njemu i pronašli ga kako stoji uspravno, poplavjela lica. Prihvatili smo ga i upitali ga što se dogodilo. Rekao nam je: "Dva čovjeka u bijelim haljama su došli i bacili me na zemlju, otvorili su mi trbuh i pretražili ga, ne znam što su tražili." Tada smo ga odveli natrag u naš šator.

Njegov otac mi je rekao: "Bojim se da je ovo dijete doživilo udar, odvedi ga natrag njegovoj majci prije nego što postane očito." Uzeli smo ga i odveli ga njegovoj majci, koja nas je upitala zašto smo ga doveli kada sam se ja brinula za njega i željela ga zadržati kraj sebe. Rekla sam joj: "Do sad je Bog mom sinu dao da živi i ja sam ispunila svoju dužnost. Bojim se da će ga snaći zlo, zato sam ga dovela tebi, kako si i tražila." Pitala me što se to dogodilo i nije mi htjela dati mira dok joj nisam odgovorila. Kada me je upitala jesam li se bojala da ga je opsjeo demon, odgovorila sam da jesam."[2]

Muhamedova dadilja nije bila jedina osoba koja se bojala Muhamedove demonske opsjednutosti; i sam Prorok je jednom, kada je počeo primati otkrovenja preko Gabrijela, došao do potpuno istog zaključka. Puni izvještaj Muhamedovog prvog susreta sa Gabrijelom možemo naći u Sirat Rasul Alahu:

U noći u kojoj mu je Bog ukazao čast svojom misijom i tako pokazao milost koju On otad daje svojim slugama, Gabrijel mu je donio Božju zapovijed. "On mi je došao," rekao je apostol Božji, "dok sam spavao, sa pokrivačem od brokata na kojem je nešto pisalo i rekao: 'Čitaj!'. Ja sam rekao: 'Što ću čitati?' On me je s tim tako snažno pritisnuo da sam mislio kako ću umrijeti; onda me pustio i rekao: 'Čitaj!'. Ja sam rekao: 'Što ću čitati?' On me je s tim ponovo pritisnuo i rekao: 'Čitaj!' Ja sam rekao: 'Što ću čitati?' On me je s tim pritisnuo treći put, tako da sam pomislio kako smrt dolazi i rekao mi: 'Čitaj!'. Ja sam rekao: 'A što ću onda čitati?' - to sam rekao samo da ga se oslobodim, kako mi ne bi ponovo ono učinio. On je rekao:

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
koji poučava peru,
koji čovjeka poučava onome što ne zna...

Čitaj, u ime svog Gospodara, koji je stvorio,
Koji je stvorio čovjeka iz krvi zgrušane.
Čitaj! Tvoj Gospodar je najmilosrdniji,
On je učio perom,
Učio je ono što ljudi ne znaju.

I čitao sam, i on je otišao. Kada sam se probudio, bilo je kao da su mi te riječi zapisane na srcu.[3]

Zasad dobro, osim nasilnog način na koji je Gabrijel Muhamedu donio poruku. Međutim, Muhamedovo objašnjenje događaja mnogo otkriva. Njegov prvi utisak ovog susreta je bio da je bio opsjednut; kao posljedica toga Muhamed je ubrzo razvio samoubilačke namjere:

Od stvorenja Božjih nijedno mi nije više omrznulo od (zanesenog) pjesnika ili čovjeka opsjednutog: Ni pogledati ih ne mogu. Pomislio sam, Jao, jesam li pjesnik ili opsjednuti - neće Qurayshi nikad to govoriti o meni! Popet ću se na vrh planine i baciti se dolje, tako da se ubijem i zadobijem mir. [4]

Muhamed se zaista pokušao baciti sa stijene, ali ga je Gabrijel zaustavio. Kasnije je opet dobio samoubilački poriv, kada mu nisu dolazila dodatna otkrovenja. Međutim, Muhamed je ponekad bio još prestrašeniji kada bi mu Džibril govorio, pa se čini kako su ova otkrovenja bila vrlo stresna:

Sahih Al-Bukhari, Volume 4, Book 54, Number 461 (link)
[Muhamed je rekao]: "Božanska Inspiracija jedno kratko vrijeme nije dolazila, ali iznenada, dok sam hodao, začuo sam glas sa neba i kada sam pogledao prema gore, na moje iznenađenje vidio sam anđela koji mi je došao u pećini Hirra, sjedio je na stolici između neba i zemlje. Tako sam se prestrašio da sam pao na tlo i došao do svoje porodice i rekao (im): "Pokrijte me! (pokrivačem), pokrijte me!" Tada je Alah poslao Otkrovenje: "O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!" (Kuran 74:1-5)

Sahih Al-Bukhari, Volume 5, Book 58, Number 170 (link)
Kada je Kaba ponovo izgrađena, Prorok (blagoslov i mir Alahov bili nad njim) i Abbas su otišli nositi kamenje. Abbas je rekao Proroku (blagoslov i mir Alahov bili nad njim): "(Skini i) stavi svoj pojas oko vrata, kako te kamenje ne bi ozlijedilo." (Ali, čim je skinuo pojas) pao je bez svijesti na zemlju, a oba oka su mu bila okrenuta prema nebu. Kada je došao k sebi, rekao je: "Moj pojas! Moj pojas!" Tada je zavezao svoj pojas (oko struka).

Sahih Muslim, Book 030, Number 5763 (link)
Kada bi otkrovenje sišlo na njega, Alahov Apostol (blagoslov i mir Alahov bili nad njim) bi se znojio čak i pri hladnom vremenu.

Ibidem, Number 5764 (link)
A’isha izvještava: Kada bi otkrovenje sišlo na Alahovog Glasnika (blagoslov i mir Alahov bili nad njim), čak i ako je dan bio hladan, čelo bi mu se znojilo.

Ibidem, Number 5765 (link)
A’isha izvjestila kako je Harith bin Hisham pitao Alahovog Apostola (mir bio nad njim): Kako ti wahi (nadahnuće) dolazi? On je rekao: Ponekad mi dolazi kao zvonjava zvona i to je za mene tako snažno da se zadrži i kad je gotovo (ono što sam primio u obliku wahija), a povremeno mi dolazi (i govori) Anđel u obliku ljudskog bića i ja zapamtim sve što rekne.

Ibidem, Number 5766 (link)
Ubada bin Samit je izvjestila kako bi, kada bi se wahi (nadahnuće) spustilo na Alahovog Glasnika (mir bio nad njim), on osjetio njegovu težinu i boja lica bi mu se promijenila.

Iako se točna priroda ovih susreta ne može povijesno odrediti, dokazi pokazuju kako Muhamed nije uvijek mogao razlikovati otkrovenja od Boga i otkrovenja od Sotone. Najpoznatiji primjer Muhamedove nesposobnosti razlikovanja istine od laži je sramotni slučaj zloglasnih Sotonskih Stihova:

Apostol je bio zabrinut za dobrobit svojih ljudi, želeći ih privući kako je god mogao... Kada je apostol vidio da mu njegovi ljudi okrenću leđa i zaboljelo ga je njihovo otuđenje od onoga što im je donio od Boga, žudio je da mu od Boga dođe poruka koja bi njegove ljude pomirila s njim. Zbog ljubavi za svoje ljude i žudnje za njima, ushićivala ga je mogućnost otklanjanja prepreke koja je tako otežavala ovaj zadatak... Tada mu je Bog poslao:

Kuran 53:1-3
Tako Mi zvijezde kad zalazi,
vaš drug* nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao!
on ne govori po hiru svome -

A kada je stigao do Njegovih riječi:

Kuran 53:19-20
Šta kažete o Latu i Uzzau*
i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? -

Sotona je, dok je meditirao nad otkrovenjem i žudio ga donijeti svojim ljudima, na njegov jezik metnuo ove riječi:

Ovo su uzvišena božanstva (Gharaniq), utjecanje kojima je odobreno.

Kada su Qurayshi to čuli, oduševili su se i bili su vrlo zadovoljni načinom na koji je govorio o njihovim bogovima i slušali su ga; a vjernici su držali kako je ono što im je njihov prorok donio od njihovog Boga istinito, ne sumnjajući na grešku ili taštu želju ili pak poskliznuće, a kada je došao do ispružanja i kraja sure pa se ispružio, muslimani su se također ispružili, tako potvrđujući ono što im je donio i slušajući njegovu zapovijed, a i Qurayshi mnogobošci i drugi koji su bili u džamiji su se ispružili kada su čuli spominjanje svojih bogova, tako da su se u džamiji ispružili svi, jednako vjernici i nevjernici... Tada su se ljudi raspršili i Qurayshi su izašli, radosni zbog onoga što je izrečeno o njihovim bogovima, govoreći: "Muhamed je izvrsno govorio o našim bogovima. Rekao je kako su oni, prema njegovim čitanjima, uzvišeni Garaniqi kojima je utjecanje dozvoljeno."

Novosti su došle i do prorokovih drugova koji bijahu u Abesiniji (Etiopiji), govorilo se kako su Qurayshi prihvatili islam, pa su se neki muškarci počeli vraćati, dok su drugi ostali. Tada je apostolu došao Gabrijel i rekao mu: "Muhamede, što si to učinio? Ovim ljudima si čitao ono što ti ja nisam donio od Boga i rekao si ono što ti On nije rekao." Apostol je bio gorko ožalošćen i u velikom strahu od Boga. Tada mu je Bog spustio (otkrovenje), jer bio je milosrdan prema njemu, tješeći ga i ublažavajući njegov prekršaj, govoreći mu kako je svaki prorok i apostol prije njega žudio za onim za čim je on žudio i želio ono što je on želio i Sotona je ubacio nešto u njegove želje, kao što je ubacio i na njegov jezik. Tako je Bog poništio ono što je Sotona predložio i Bog je uspostavio Njegove stihove, on je samo poput svih ostalih proroka i apostola. Tada mu je Bog poslao: "Mi nismo poslali ni jednog proroka ili apostola prije tebe, a da mu Sotona, kad je žudio, nije u njegovu žudnju ubacio svoje prijedloge. Ali, Bog će poništiti ono što je Sotona poništio. Tada će Bog uspostaviti svoje stihove, budući da Bog zna i mudar je."[5]

Ovaj odlomak pokazuje slijedeće:

1. Muhamedovo primanje otkrovenja bilo je pod utjecajem njegovih osobnih želja
2. Muhamed je primio otkrovenje od Sotone
3. Tvrdio je kako je otkrovenje poruka od Alaha
4. On i njegovi sljedbenici su se poklonili u čast primanja otkrovenja
5. U suštini, Božji je odgovor je bio: "Ne brini se zbog toga Muhamede. Svi proroci s vremena na vrijeme izriču poruke Sotone"

Neki muslimani Sotonske stihove pokušavaju odbaciti kao krivotvorinu, ali Božji odgovor Muhamedu uključen je u sam Kuran:

Kuran 22:52
Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio - Allah sve zna i mudar je -

Dakle, Sotona je mogao utjecati kako na Muhameda tako i na sve proroke prije njega. Ali Stotona nije bio jedini koji je imao utjecaja na Muhameda. Židovski čarobnjak imana Labid također je mogao kontrolirati "Pečat Proroka."

Sahih Al-Bukhari, Volume 4, B