So to celebrate this I decided to redecorate my blog and I chose a new wallpaper for the image header. :)

As for my knitting - I just started working on Cobblestone for I. This time I checked the gauge very carefully, so I know it will fit him. And this is also an opportunity to learn something new - I have actualy never knit a whole garment on circualr needles, so wel'll see how this goes.

To thank you for al lovely comments about my dwarf hat I post some nice photographs from our holidays (Croatia, Istra). That way you will understand why I don't want to go to work tomorrow ;))

But it is not the apartment I wanted to write about. I have been occupied with a thought about vacation (holidays, or free days, whatever you like to call it) for quite some months now. In my opinion our system of taking time off is totally wrong and should be reformed. All my life, until I got my first job I was institutionalized in a certain rhytm, or maybe I should say, a certain flow of time.

It would go something like this: a year begins with September (when schoolyear in Slovenia starts), than you work for a couple of months and get to have your first holiday (usually one week around Christmas and New Year). After that you work some more till the winter vacation (2 weeks in February). Than starts a new, longer working episode which lasts until May when you have anothe week off (usually warming up for the big finale i.e. end of school year in June). At the end of June when the school is over there is whole summer stretching in front of you free to enjoy, have fun, do the things which you want to do.
I have been living in this (glorious) rhytm for about 20 years.

Than I finally got a job and I have to count my free days very carefully because you see I only have 21 of those. And man - I have to plan, and think well in advance, so as to know when will I be so tired that I just can't go on and will drop dead of working if I don't take a couple of those precious free days.
So now, I am here, thinking, "Enjoy, enjoy, be happy, this will last only 5 more days, than it's all back, the old routine, no holidays in the near sight and you only have 10 free days left till the end of the year".

I know this is not a very productive attitude and I should probably change it, but how do I do that? Hmmmmm. I'll do some more thinking, I guess ;)

Here's a photo taken last week in Rovinj, definitely the loveliest city on the Croatian coast in my opinion.

(...) Šiptarskom sljadoljedu onom ljepljivo bijelom ili žutom koji je vijugavo curio iz aparata, eventualnu je konkurenciju radio isto tako šiptarski ´kugljica i muha u kornjet´ sljadoljed i možda Snjeguljica iz dućana. (...)

Primijetio bih da je moderna, obrazovana i nadasve svjesna autorica članka pokazala zavidnu dozu primitivizma.

Ali enivejz, ovih par rečenica me povelo do jedne druge digresije. U gradu u kojem živim Albanci posjeduju skoro sva ugostiteljska mjesta u povijesnom centru, a domaćima se to, naravno, ne dopada. Svaki put kad se o tome raspravlja -- sudionici rasprave, svi odreda pravi i autoktoni starosjedioci se na kraju slože kako je to što su Albanci došli i zaposjeli centar Poreča u stvari jedna velika zavjera. Protiv domaćih, naravno. Pitanje oko kojeg su se svi jednoglasno složili je bilo "Netko u vlasti je to dopustio.".

Sve što vlast čini je loše, tako je loše i to što je centar Poreča albanska četvrt. Barem po njima, ali ja moje pamćenje je nekako u kontradikciji s time. Sa mojih trideset-i-kusur godina ja se sjećam da su prije dva-tri desetljeća već bili tamo, što znači da su počeli dolaziti puno prije, u vrijeme dok Poreč nije bio turistički šampion kakav je danas. A da bude jasno -- današnje kuće u centru su tada bila raspadajuća zdanja koje je rijetko tko htio kupovati. Oni su kupovali. Sve to tada, nekad, davno.

Danas, nakon toliko godina, kad živimo u kapitalizmu s kojim smo se koliko-toliko pomirili trebalo bi im u stvari kazati: Svaka vam čast ljudi. Kupovali ste malo vrijednu robu i isplatilo Vam se. Današnji domaći porečani (koji to u stvari nisu, jer većina autohtonih stanovnika grada je otišla nakon drugog svjetskog rata) su u samo puni zavisti -- jer vide koliko bi im se danas isplatilo da su prije 30-50 godina za sitan novac kupili (tada) derutna zdanja.

Respect (čak i za sladoled kojeg još uvijek, usprkos cijeni, ponekad pojedem).

Stvar s golf terenima je vrlo jednostavna, ekološki su upitni zbog (bar) dva razloga:

1. Za njihovo održavanje je potrebna ogromna količina vode.
2. Obično se grade van građevinskih područja, a sa svakim golf terenom dolaze i pripadni sadržaji (restoran, apartmani). E, ovaj "pripadni sadržaj" je problematičan -- jer vlasnik golf terena na taj način dobija dozvolu za izgradnju na mjestima gdje to u uobičajenim okolnostima (tj. bez g.t.) ne bi nikako dobio. U pitanju je najobičnija skrivena apartmanizacija.

U petak me nazvao kolega planinar/speleolog iz Vrsara da mu pomognem sastaviti peticiju protiv golf terena koji se planira uz Limski kanal. Danas se trebamo naći i dogovoriti detalje, ali u principu sam ponudu prihvatio. I zato ću, vjerojatno, sljedećih par dana "Digresije" iskoristiti kao beta verziju za pisanje tog teksta :)