OECD je upozorio da će cijene hrane, posebno žitarica, ostati i dalje visoke te da je razvoj biogoriva odgovoran za oko jednu trećinu nedavnog rasta cijena, prenosi Hina.

Uzgoj žitarica radi proizvodnje biogoriva u posljednje je vrijeme postao izuzetno kontroverzna tema o kojoj se raspravljalo i na prošlotjednom samitu UN-a u Rimu, no koji nije rezultirao nikakvim konkretnim priopćenjima ni stajalištima.
Veliki proizvođači etanola poput Brazila i Sjedinjenih Država tvrde kako nema nikakve korelacije između uzgoja žitarica za proizvodnju takvih goriva i viših cijena hrane.

Europska komisija podržava pojačani uzgoj poljoprivrednih kultura za potrebe proizvodnje biogoriva te se zalaže za to da do 2020. udio tih goriva u transportu bude 10 posto.

Klaus-Dieter Borchardt, zamjenik europske povjerenice za poljoprivredu Mariann Fischer Boel, kazao je kako je taj cilj za Komisiju apsolutni imperativ. "Prva generacija biogoriva trenutno je u nužnoj tranzicijskoj fazi, i žitarice će na mjestu izvora energije prije ili kasnije biti zamijenjene otpadnim materijalima i drvom".

Reagirajući na ovakve medijske nastupe, predsjednik Američke asocijacije obnovljivih goriva Bob Dinean, uputio je otvoreno pismo ministru za naftu i mineralne resurse Saudijske Arabije, Ibrahimu Al Naimiju, koji je na Međunarodnom naftnom samitu, ukazao da biogoriva nisu efikasna energetska alternativa, niti su, sa ekološke strane, korak ka smanjenju zagađenja.

Bob Dinean odmah je reagirao otvorenim pismom. On je iznoseći činjenice pokrenuo medijsku kontraofanzivu američke industrije biogoriva. Naftne kompanije, koje u postojećoj naftnoj krizi zarađuju više nego ikad, očigledno su odlučile da dio svojih enormnih profita investiraju u medijsku kampanju protiv biogoriva. Etanol i biodizel, zbog korištenja poljoprivrednih kultura poput kukuruza ili uljane repice u procesu proizvodnje, u seriji medijskih napada označeni su kao ključni uzrok rasta cijena stočne hrane, mesa ili jestivog ulja.

Brazilska etanolska industrija, kao globalni lider, koja sirovinski počiva na područjima van Amazona, postala je predmet veoma indikativnih pseudoekoloških kampanja, u kojima se optužuje za sječu amazonskih šuma, i to uprkos tome što je sirovinska baza ovog goriva u Brazilu isključivo šećerna trska, koja čak i ne uspjeva u amazonskom pojasu, već stotinama kilometara van njega. Upravo zato, Bob Dinean ukazuje da je Saudijska Arabija "vodeća zemlja koja se suprotstavlja ograničenju karbonske emisije i unapređuje nastavak ekspanzije proizvodnje nafte, tako da nije iznenađenje što se takva zemlja suprotstavlja razvoju biogoriva.
Zemlje poput Brazila i SAD zajedno godišnje proizvedu više od 50 milijardi litara etanola, koji je znatno jeftiniji od nafte koja košta oko 110 dolara po barelu. Etanol je jasna i postojeća prijetnja nafti upravo zato što predstavlja snažnu konkurenciju, i može pomoći krajnjim korisnicima da znatno uštede."

Posebno oštro, Bob Dinean je odgovorio na tvrdnju saudijskog ministra da biogoriva doprinose rastu cijena hrane. "Činjenica je da upravo visoka cijena nafte koja premašuje 100 po barelu podiže cijene kako umjetnog gnojiva tako i dizel goriva koje se koristi za transport hrane, pa i plastike koja se koristi u pakiranju hrane. Morate biti svijesni da rastuća potražnja za hranom u Kini i Indiji, vrši dodatni pritisak na cijene hrane, kao i nepovoljni klimatski uslovi u značajnim poljoprivrednim regionima poput Australije. U svijetlu ovakvih činjenica, okriviti etanol za visoke cijene hrane je namjerno zavođenje", naglašava Dinean.

Posebnu težinu ovoj medijskoj razmjeni udaraca između etanolske i naftne industrije, dao je i najnoviji skok cijena nafte, koja je protekli tjedan dostigla nivo od 120 dolara po barelu. Etanolska alijansa nije propustila da podsjeti da će ukupna godišnja proizvodnja etanola u 2008. godini biti na nivou od milion barela dnevno, i da bi bez te proizvodnje, prema procjeni analitičara Meril Linča, cijena nafte danas bila oko 15 posto skuplja, dakle čak 135 dolara po barelu. Takođe, ukazuje se na globalno smanjenje proizvodnje nafte i posebno smanjenje nivoa iskorištenosti rafinerijskih kapaciteta u SAD od devet posto, čak i poslije saniranja štete od uragana Katrina.

Što se tiče cijene goriva na samim pumpama, iznjeti su podaci po kojima bi bez etanola, cijene benzina bile čak 25 posto više nego što su sada, dok bi dizel bio skuplji za 16 posto. Postojeće cijene goriva u SAD su toliko porasle, da se smatraju vodećim ekonomskim problemom za milione američkih porodica, tako da ovi podaci u postojećem, gotovo recesionom, miljeu SAD, znače mnogo više od puke statistike. Ti podaci ukazuju da biogoriva već danas predstavljaju dio riješenja energetske krize, odnosno amortizirajući faktor koji usporava globalni rast cijena hrane izazavan rastom cijena nafte.

U zaključku pisma upućenog saudijskom ministru za naftu, Bob Dinean ukazuje na dugoročnu neodrživost "naftne" ekonomije: "Sve je veći broj naftnih analitičara i ekonomsta koji priznaju da se svijetska proizvodnja nafte bliži svojim limitima i da se, prije ili kasnije, jednostavno mora odustati od prevelike potrošnje nafte. Razumljivo je zašto, pod takvim okolnostima, najveći svjetski izvoznik nafte preferira održavanje stanja zavisnosti od nafte", ističe Dinean. Žestoki medijski rat između etanolske i naftne industrije, nastaviće se, ali globalni problem dugoročne ekonomske neodrživosti naftne ekonomije, sigurno neće nestati. I kao što "naučne" studije duhanske industrije o duhanu kao neškodljivom proizvodu, nisu smanjile broj ljudi koji umiru od raka zbog pušenja, isto tako "naučne" studije naftne indiustrije u kojima je nafta ekološko gorivo, a etanol najveći zagađivač, neće promijeniti ništa u globalnoj energetskoj krizi koja već sada pogađa svijet.

Nemiri izazvani rastom cijena hrane, samo su početak veoma mučnog jednog razdoblja koje će obilježiti sve skuplji energenti, prije svega nafta. Tim valom pogođeno je više od 100 miliona ljudi, i taj broj će, ukoliko se nafta ne zamjeni nekim jeftinijim i tehnološki naprednijim gorivom, samo rasti. Postojeća biogoriva nisu konačno rješenje, celulozna biogoriva na bazi biljnog otpada to svakako jesu, a sadašnji munjeviti rast globalne etanolske industrije riječito govori koliko naoko futuristička tehnologija za kratko vrijeme može postati respektabilna industrija u kojoj se obrću stotine milijardi dolara godišnje. Upravo zato, industija celuloznog etanola i biodizela, kojoj razni naftni analitičari predviđaju dug put do tržišta, mogla bi puno ranije nego što iko misli, postati dio naše svakodnevice, upravo iz razloga što globalna naftna kriza, iz dana u dan postaje jedan od egzistencijalnih problema stotina miliona ljudi širom svijeta.

Profiteri i gubitnici
Naftne kompanije u SAD su u 2007. godini ostvarile neto profit od 123 milijarde dolara, i u odbrani tolikog profita, koji iz godine u godinu raste, očigledno se ne biraju medijska sredstva. Slično je i sa velikim izvoznicima i proizvođačima nafte, poput Saudijske Arabije. Ipak, svi ostali segmenti ekonomije ušli su u fazu koju mnogi analitičari nazivaju globalnom recesijom, tako da izvoznici i distributeri nafte zaista zarađuju više nego ikad, dok u isto vrijeme, svi ostali segmenti ekonomije gubitnici.

Pozivajući se na jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za poljoprivredu, list piše da će tokom naredne dvije godine porasti opasnost od nereda izazvanih nestašicom hrane, ali i neuhranjenosti u svijetu.
Snadbijevanje žitaricama u svijetu je, naime, pod pritiskom koji nije viđen u proteklih 50 godina.
Nedavne demonstracije zbog poskupljenja tjestenina u Italiji, tortilja u Meksiku i luka u Indiji samo su nagovještaj socijalne nestabilnosti koja će uslijediti ako svijet iz korijena ne promjeni dosadašnji pristup i značajno ne poveća proizvodnju osnovnih životnih namirnica.

U pozadini svega je kombinacija naraslih apetita potrošača u Kini i drugim zemljama koje se ubrzano razvijaju i širenje američko-europskih programa za razvoj biogoriva.
Nakon višegodišnjeg pada cijene hrane, 2006. godine je došlo do naglog poskupljenja žita, riže, kukuruza, soje i mliječnih proizvoda. Svijet jednostavno troši više nego što priozvodi, a zalihe su, piše "Guardian", pale na nivo koji nije viđen još od osamdesetih godina. Kriza je do sada izbjegnuta jer su države trošile hranu iz rezervi, ali bi se to uskoro moglo promijeniti, jer su kineske zalihe skoro na izmaku.
Kina bi stoga vrlo brzo mogla iskoristiti ogromne zalihe strane valute i izaći na svjetsko tržište kupujući i ne pitajući za cijenu.

Stručnjaci upozoravaju da bi tokom narednih godinu dana do dvije cijene na svjetskom tržišti hrane mogle diktirati države koje, poput Kine, imaju ogromne devizne rezerve, dok će zemlje koje to sebi ne budu mogle priuštiti biti na gubitku.

Zbog povećanog interesa za ovaj vid proizvodnje Europska Komisija razmatra mogućnost donošenja odluke o smanjenju subvencija po hektaru sa 45 na 30 eura. U budžetu Europske Unije za ove namjene je osigurano 90 miliona eura. Najviše zahtjeva za subvencijama dolazi iz članica Unije iz Istočne Europe. Ove zemlje po prvi put apliciraju za ovakav vid pomoći. Poljska sama, na primjer, traži subvencije za 200.000 ha namijenjenih za kulture koje su sirovina za proizvodnju biogoriva.

Nema razloga za uzbuđenje, smatra povjerenica, unatoč povečanju cijena žitarica i miliječnih proizvoda. Kako prenosi Deutsche Welle vrlo odlučna danska povjerenica izdala je vrlo kratko i jasno saopćenje, kako se kod porasta cijena radi o normalnim kretanjima na tržištu.

-Upravo je to - više tržišne ekonomije, i upravo se to tražilo od subvencionirane poljoprivrede u Europskoj uniji na posljednjem sastanku Vijeća ministara održanim prije desetak dana, smatra Fischer Boel.

No budući su cijene pšenice dostigle rekordnu razinu, a silosi širom zemalja članica Europske unije u kojoj se inače pohranjuje višak proizvodnje, gotovo da su prazni, Europska komisija se odlučila dopustiti slobodnu proizvodnju žitarica na svim raspoloživim površinama. Visoke cijene na svjetskom tržištu pšenice imaju svoje uzroke u lošim žetvama u Sjevernoj Americi, Australiji i Europi.  Vremenske (ne)prilike su glavni razlog za rast cijena, argumentira Europska komisija. Sve veće korištenje žitarica za proizvodnju goriva prvenstveno dobivenog od kukuruza i šećerne trske igra samo malu ulogu. U Europi samo 1,3 posto obradivih površina koristi se za bio-gorivo.