Our global mode of intensive industrial farming has been completely dependent on fossil fuels for fertilizers, pesticides and the farm machinary used for production and transport. When we start hitting the ecological limits of our fossil fuels (climate change and resource crunch), our agriculture will need to be radically transformed if we want to prevent a serious farming collapse (and therefore a global food crisis). There is nothing in the Commission's proposals which indicates that their farm policy specialists have any awareness of these new realities. It is one more symptom of the utter irrelevance of the European Union.

For alternatives, I suggest to read the following articles:

• Richard Heinberg: Threats of peak oil to the global food supply (2005)
• Richard Heinberg: What will we eat when the oil runs out (2007)
• Soil Association: One Planet Agriculture

Other news sources and blogs' coverage of the EU's farm health check:

• EU Referendum: Tinkering at the margins
• Farm Policy.com: Analysis from Brussels. What is the CAP health check?
• EurActiv: Mixed reactions to proposed EU farm sector reform

Proizvođačima žitarica će od ukupne sume biti izdvojeno 25,3 milijarde juana (3,6 milijardi dolara) u vidu dotacija, prenosi ruska agencija Agrofakt.
Minimalna otkupna cijena pšenice i riže će ove godine biti povećana za 0,06-0,14 juana po kilogramu kako bi se stimulirala proizvodnja. Broj provincija i autonomnih područja u kojima će biti uvedena minimalna otkupna cijena biće povećan sa sedam, na 11.

Vlada Kine je naložila nadležnim službama za promet da kao svoj glavni zadatak postave prijevoz žitarica, a radi osiguranja domaćih isporuka ove godine je uvedena i privremena izvozna carina radi kontrole izvoza.
U neka kineska područja su takođe upućene radne grupe radi provjere situacije sa skladištenjem žitarica.

Kod ječma je obujam prinosa lani bio bolji za pet posto dok je žetva pšenice dala urod veći samo za jedan posto. Statistički značajniji rast prinosa u prošlogodišnjoj žetvi, u odnosu na 2006., dogodio se jedino na oranicama s uljanom repicom. Proizvodnja je gotovo udvostručena međutim, zasluge za taj pomak skrivene su u činjenici da je godinu prije (2006.) uljana repica bila zasijana na tek 8.455 hektara, a po jednom hektaru urod je iznosio 2,38 tona dok je tijekom 2007. pod tom kulturom bilo 13.069 hektara s prosječnim prinosom od 3,01 t/ha.
Manje hektara
U hrvatskoj poljoprivredi ne samo da iz godine u godinu pada broj obrađenih hektara nego na mnogim žitnim kulturama, zbog goleme usitnjenosti parcela, još uvijek nisu (i neće biti) dostignuti prinosi po hektaru koje su PIK-ovi na svojim oranicama postizali prije Domovinskog rata. Kada se u tu križaljku upletu i klimatske nepogode te nametnuti imperativ za rastom proizvodnje biodizela poslje- dica je drastičan skok cijena. Za tonu pšenice u siječnju 2007. trebalo je izdvojiti 898,7 kuna dok u siječnju 2008. ta ista količina stoji 1729,6 kuna. Ili, tona kukuruza prije godinu dana imala je cijenu 878,1 kunu, da bi u ovogodišnjem siječnju skočila na 1545,4 kune. Osim toga, dodatni nered na tržištu početkom 2007. zakuhala je država odlukom da sa 2250 kn/ha potiče isporuku uljane repice za proizvodnju jestiva ulja dok onaj tko istu količinu preda za proizvodnju biodizela ima pravo na 2550 kuna poticaja. Zbog nedostatka sirovine Tvornica ulja Čepin 15. ožujka zaustavila je proizvodnju. Hrvatskom tržištu kronično godišnje nedostaje oko 55.000 tona sirovog ulja. Da se tržište stabilizira, za proizvodnju 80.000 tona sirovog ulja, nužno je s uljanom repicom zasijati dodatnih 110-120 tisuća hektara. Daljnjim prolongiranjem bescarinskog uvoza pšenice, što će državni proračun stajati oko 33 milijuna eura,

Vlada je neizravno potvrdila da su zalihe te krušarice iz domaće proizvodnje na izmaku i da sa uskladištenim količinama nije moguće dočekati ovogodišnju žetvu. Iz uvoza će biti nužno namaknuti još veći nedostatak kukuruza, kako se ne bi ugrozio konačno evidentan pomak u razvoju stočarstva. Domaće tržište ima godišnju potrošnju te žitarice od gotovo dva milijuna tona.Najkraće, dok se na domaćim oranicama ne ostvari proizvodnja žitarica i uljarica dostatna za urednu opskrbu tržišta i prehranu stanovništva, odnosno dok se ne postigne količinska proizvodnja koja će zadovoljiti i potrebe stočarstva, "bogohulno" je na ionako nedovoljnim poljoprivrednim površinama uopće poticati uzgoj žitarica i uljarica namijenjenih za proizvodnju 'zelenih' motornih goriva, a potpuno je neprihvatljivo je iz državnog proračuna po svakom hektaru s tim uljaricama davati čak 300 kuna više. I na globalnoj razini sve su češći takvi tonovi tako Jean Ziegler, posebni izvjestitelj UN-a za hranu ocjenjuje da je "korištenje plodnog tla za proizvodnju usjeva, koji će potom biti spaljeni kao gorivo zločin protiv čovječnosti". I predsjednik uprave Shella, Jeroen van der Veer u nedavnoj izjavi za Poslovni dnevnik kazao je da "biogoriva doista nisu rješenje za rastuću potražnju za energentima jer, povećavaju siromaštvo diljem svijeta."

Povoljni krediti
Josip Kraljičković, od nedavno državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja dok je vodio poljoprivredu u Zagrebačkoj županiji, gdje je s mnogim projektima napravio veliki odmak u odnosu na sve ostale županije, isticao je da oranice primarno treba staviti u funkciju proizvodnje hrane za potrebe domaćeg stanovništva te za izvoz. Da bi osigurao sirovinu Stjepan Komar, prvi čovjek čepinske Uljare, kooperantima nudi povoljne kredite, a resornom ministru predlaže dizanje poticaja na 2850 kn/ha. Istodobno, Ingra najavljuje izgradnju pogona za biodizel i također traži veće poticaje.

Pravilnik o općem označavanju ili deklariranju hrane donesen je 2004. i u najvećoj je mjeri usklađen s propisima EU, ali je u međuvremenu došlo do izmjena zakonodavstva EU, pa je potrebno dodatno usklađivanje.
Osnovna novina, pojasnio je Kuterovac, je promjena u dijelu navođenja podrijetla proizvoda za svježe meso, mesne proizvode, ribu, voće i povrće.

Pravilnik je rađen kako bi se zaštitili potrošači, odnosno kako bi bili informirani o proizvodima koje kupuju i koje koriste, kazao je.

Tako bi primjerice od 31. lipnja ugostiteljski objekti trebali navesti podrijetlo proizvoda za hranu koju nude.

Pravilnikom će svaka riba, ulovljena ili uzgojena, morat biti deklarirana kroz zemlju podrijetla, isto kao i meso, svježe voće i povrće, i to je iskorak koji je napravljen kroz pravilnik, kazao je Kuterovac.

Nije riječ o tome da je netko u zabludi ako jede hranu koja je iz Brazila ili Argentine, ali to mora biti jasno rečeno kupcima.

Upitan da li su potrošači dovedeni u zabludu kada im se primjerice nudi dalmatinski pršut ili panceta sa sirovinama iz Danske, Kuterovac je kazao kako će sljedeći korak biti donošenje Pravilnika o sljedivosti mesa i mesnih proizvoda kroz koje će biti definirano mjesto uzgoja i klanja životinje te će potrošač imati više informacija o mesu koje koristi.

Kuterovac je kazao i kako će se do ulaska u EU pravilnik sigurno još jednom usklađivati, jer riječ je o nezavršenom procesu, koji se mijenja u Europi pa će tako biti i kod nas.

Na sastanku je istaknuto kako će trgovci i proizvođači snositi najviše troškova zbog primjene novog pravilnika, odnosno zbog promjena deklaracija proizvoda.

Pomoćnik direktora Mesnica Fiolić Miroslav Babić istaknuo je kako još nisu napravili procjene koliko će ih koštati promjene i nove oznake koje će trebati staviti, no kazao je kako podržavaju promjene jer će definirati porijeklo sirovine koja se koristi.

http://www.nytimes.com/2008/03/01/opinion/01hedin.html?_r=1&oref=slogin

Essentially, what is says is that land used for production of subsidized commodities may not be used for other food production, lest the owner be subjected to punitive penalties. The reason, apparently, is that large vegetable producers have successfully erected barriers to competition. I have mixed emotions on the topic. Mainly, I think the current legislation (as I understand it) is in need of reform, but another part of me understands the protectionism mentality going on. The third half of my brain says that the acreage can be planted however the landowner sees fit, it just bars them from subsidies which might actually be a good thing; the Earl Butz-era subsidies seem counterproductive for all involved.

This is a tough subject. Pure free-market economics applied to farming have historically had brutal effects from time-to-time. And I'm sure somebody will argue that there are small local producers responding to local markets who have done well for a long time. I tend to think that's possible because of the shortages created by current policy, i.e., if the policy were removed and all producers responded to the free market, the arbitrage opportunities of those few farms would disappear.

Any farmers out there have a comment?

http://www.muddydogcoffee.com

Zajednička poljoprivredna politika (CAP) već desetljećima štiti stanovnike EU mnoštvom svojih propisa i poljoprivrednim subvencijama čiji je cilj povećanje prehrambene sigurnosti, ali je od 27.000 anketiranih građana manje od polovine njih čulo za CAP.
Ispitivanje koje je naručila Europska komisija, izvršno tijelo EU, pokazalo je da 53 posto ispitanika ne zna ništa o CAP-u, a 34 posto ne zna baš tačno šta je to, prenose agencije.

Najviše su obaviješteni Francuzi od kojih je 65 posto čulo za CAP, a blizu njih su Irci sa 63 posto. Obje zemlje su inače veliki korisnici poljoprivrednog budžeta EU.

Na dnu liste su stanovnici Malte i Estonije od kojih je samo 14, odnosno 23 posto čulo za CAP.

Na troškove za poljoprivredu odlazi više od 40 posto godišnjeg budžeta EU koji premašuje 100 milijardi eura.

CAP regulira široku lepezu područja vezanih za poljoprivredu - od oraha, pšenice i vina, do šećera, paradajza i ovaca. Zajednička poljoprivredna politika također pokriva uzgajanje konoplje, proizvodnju meda i hmelja i čak uzgoj svilenih buba.

- Poljoprivredna komora će biti partner svim poljoprivrednim proizvođačima i zastupat će njihove interese. Umjesto brojnih predstavnika poljoprivrednih udruga, interese svih zastupat će poljoprivredna komora, a članstvo će biti obvezno. Članovi će biti svi poljoprivredni proizvođači upisani u Upisnik poljoprivrednih proizvođača koji obrađuju više od jednog hektara poljoprivrednog zemljišta ili posjeduju šumsko zemljište, poljoprivrednici koji imaju registriran neki obrt te ostale pravne osobe koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, trgovačka društva i zadruge - kaže Kraljičković te napominje kako je predviđeno da u poljoprivrednu komoru uđe i Hrvatski zavod za poljoprivredno-savjetodavnu službu te Hrvatska šumarska savjetodavna služba.
Sjedište poljoprivredne komore, ističe mr. Kraljičković, bilo bi u Zagrebu, a po županijama bi bile osnivane ispostave, te dodaje kako će poljoprivredna komora biti lišena svake politike. - U prvoj fazi predviđeno je da se poljoprivredna komora financira iz državnog proračuna, nakon toga u prijelaznom razdoblju 80 posto iz proračunskih sredstava, a ostatak sredstava bio bi iz članarina dok bi se u doglednoj budućnosti financijska sredstva osiguravala iz članarina, ali i vlastitih djelatnosti savjetodavaca, čije bi se usluge naplaćivale, kaže mr. Kraljičković te napominje i kako će poljoprivredni proizvođači preko komore moći kontrolirati, ali i utjecati na rad savjetodavaca.
Međutim, mr.sc. Draženka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za poljoprivredno-savjetodavnu službu Područne službe Osječko-baranjske županije, napominje kako seljaci već i sada mogu, i to besplatno, utjecati na rad savjetodavaca.
- Smatram da se u našem radu neće dogoditi neke značajnije promjene. Rad savjetodavaca seljaci su mogli i mogu kontrolirati i na njega utjecati i do sada. Kad je riječ o naplaćivanju usluga, smatram da naši seljaci još dugo neće prihvatiti da plaćaju rad savjetodavaca i savjete jer su naviknuti samo plaćati advokata i doktora - kaže mr. Gutzmirtl.
Prijedlog zakona o osnivanju poljoprivredne komore Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja poslalo je nedavno i seljačkim udrugama na uvid. Seljaci su većinom zadovoljni prijedlogom jer se, kako ističe Darko Grivičić, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, trenutačno najbrojnije seljačke udruge u Hrvatskoj, napokon ozbiljnije pristupilo osnivanju poljoprivredne komore.

Velika očekivanja seljaka

- Od poljoprivredne komore seljaci mnogo očekuju. Između ostalog, smatramo da će njezina uloga biti presudna prilikom pregovora s Europskom unijom jer nitko ne može štititi bolje interese seljaka od nas samih - kaže Grivičić te dodaje kako je njezino osnivanje nužno. Međutim, ima i onih koji smatraju da je osnivanje poljoprivredne komore nepotrebno te da ugrožava neke dosadašnje institucije poput zadružnih saveza i Hrvatske gospodarske komore, za koju se čak nedavno zatražilo njezino ukidanje.
Mirko Macokatić, predsjednik Zadružnog saveza Slavonije i Baranje, naglašava kako je osnivanje nove komore samo nepotreban novi trošak hrvatskom gospodarstvu i čisto rasipanje novca. - Jedan od većih problema predstavljat će obveznost članstva, što znači da su članarinu dužni plaćati i seljaci pojedinačno, ali i zadruga u koju su udruženi. To je dvostruki teret, što ni u kojem slučaju nije dobro. Također je vrlo nejasno što će biti s Hrvatskom gospodarskom komorom, jer ona ima vrlo slične zadaće koje bi trebala odrađivati i poljoprivredna komora. Iz konačnog prijedloga osnivanja poljoprivredne komore također nije jasno što će biti s Hrvatskim savezom zadruga koji ima više od 1.000 članica, među kojima su i poljoprivredne zadruge, a članstvo je također obvezno. Prema mojim informacijama, u poljoprivrednu komoru ušao bi i Hrvatski zavod za poljoprivredno-savjetodavnu službu - kaže Macokatić te napominje kako je najveći nedostatak što se iz konačnog prijedloga uopće ne može iščitati što se zapravo hoće učiniti, a vrlo je izgledno, dodaje, da se sustav mijenja, samo što se ne vidi kako i na koji način. Macokatić naglašava i kako je vrlo nejasno u prijedlogu na što se mislilo pod osiguranjem nekih prihoda od vlastitih djelatnosti.
- Ako bi financiranje trebalo biti utemeljeno na članarinama, smatram da ostale usluge ne bi trebalo naplaćivati. Ovako je, očito, otvorena mogućnost da se određene usluge, primjerice savjetodavne, naplaćuju. Na udaru će biti Hrvatska obrtnička komora jer su mnogi poljoprivrednici registrirali i poljoprivredni obrt te su njezine članice - kaže Macokatić.
Mr. Josip Kraljičković dodaje kako osnivanjem poljoprivredne komore neće biti na udaru i ugrožen nitko jer nitko ne planira gasiti niti Obrtničku, niti Hrvatsku gospodarsku komoru, kao ni zadružne saveze.

Stipan Bilić (HUP): Poljoprivredna komora mora imati zadaću razvoja

Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je predložila Vladi RH ukidanje Hrvatske gospodarske komore koja, uz središnjicu, ima ispostave po svim županijama i zapošljava oko 600 djelatnika. Stoga smo Stipana Bilića, direktora Udruge za poljoprivrednu i prehrambenu industriju pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, upitali protivi li se HUP i osnivanju nove, još jedne komore.
- Načelno, HUP ne podržava zakonom utvrđeno prisilno članstvo u komori. Što se tiče Gospodarske komore, smatramo da je ona zastarjela i jedna je od institucija koja je zadržala ustroj komore sovjetsko-boljševičkog tipa, odnosno univerzalne institucije bez nadležnosti i sadržaja. U srednjoeuropskom sustavu komora, na čiju se tradiciju pozivamo, komore su granski organizirane, industrijska, trgovačka, poljoprivredna, obrtnička i slično. Međutim, u tim granskim komorama središnjica granske komore nije nositelj osnovnih poslova komore nego poslove nose regionalne komore. Jedino u komunizmu središnjica komore je imala veliko značenje i činila je komoru, a regionalne komore su ispostave podređene središnjici. Ovakva komora mora proći tranziciju. Prije 10 - 12 godina Agronomsko društvo zamolilo me da predložim ustroj Hrvatske poljoprivredne komore. I danas držim da je nužno imati gransku poljoprivrednu komoru utemeljenu na regionalnom principu uz obvezno članstvo u regionalnoj komori svih vlasnika poljoprivrednog zemljišta jer kod nas dvije trećine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu je sitnih seljaka čije interese nitko ne zastupa. Hrvatska poljoprivredna komora mora se utemeljiti na regionalnim poljoprivrednim komorama koje su izvorni nositelj poslova, a središnjica samo prezentira komoru prema državi i državnim tijelima. Poljoprivredna komora mora imati zadaću razvoja poljoprivrede i obrazovanja poljoprivrednika u regiji. Međutim, ako se po našoj praksi osnuje središnjica Poljoprivredne komore, koja će sebi osnivati regionalne centre, što znači da bi središnja poljoprivredna komora sebi osnivala osnivače, onda je takav sustav promašen i služi za uhljebljenje uspjelih ili neuspjelih političara i zaposlenika i ima mnogo sličnosti s načinom osnivanja poljoprivrednih zadruga prije pedeset godina - kaže Stipan Bilić te zaključuje da se, u osnovi, HUP protivi obveznom osnivanju bilo koje institucije, a ne samo komore, koja košta a ne donosi korist.

Konačna slika još je neugodnija kroz podatak da je izvoz povrća i voća 2007. vrijedio samo 296,78 milijuna kuna dok je trošak uvoza bio iznad 1,96 milijardi kuna. O aktualnom stanju nacionalne poljoprivrede svjedoče i podaci o visini otkupa (i prodaje) tih proizvoda. Ukupan otkup je 2006. imao vrijednost 6,75 milijardi kuna dok je 2007. dala otkup u visini 7,84 milijarde kuna. Glavninu te poljoprivredne proizvodnje kroz obje godine ostvarile su tvrtke.

Uz njih oko 1000 u 2006. veže se proizvodnja od 4,12 milijardi kuna, a 2007. je iznosila 4,44 milijarde kuna dok je više od 80.000 obiteljskih gospodarstava u 2006. postiglo proizvodnju u visini 2,63 milijarde kuna, a u 2007. godini 3,40 milijardi kuna. Podatak da je 2007. uvoz hrane bio 1,74 milijarde kuna veći od vrijednosti otkupa ukupne proizvodnje u domaćoj poljoprivredi bolje od svih (ne)argumentiranih debata na relaciji vladajuće i oporbene politike govori o potrebi žurnih i radikalnih poteza. Jer, taj negativni učinak prošle je godine čak ublažen.

Naime, uvoz hrane u 2006. bio je jači od vrijednosti otkupa uroda domaće poljoprivrede za više od 2,28 milijardi kuna. Doda li se spomenutim detaljima i podatak da je unatrag četiri godine iz državnog proračuna u poljoprivredu 'ulupano' gotovo devet milijardi kuna poticaja konačna slika stanja još je alarmantnija. Kako iznosi Državna statistika, u odnosu na proizvodnju prije Domovinskog rata nadmašen je samo uzgoj ovaca.

Za razliku od goveda, čiji je broj pao sa 829 na 485 tisuća ili, peradi koje je 1990. tovljeno više od 17 milijuna komada, a 2006. tek 10 milijuna. Prinos pšenice 1990. iznosio je 1,6 milijuna tona, a 2006. samo 805.000 tona. Kukuruza smo u prijeratnom razdoblju znali proizvesti i do 2,7 milijuna tona (1986.g.), a 2006. tek 1,9 milijuna tona.

Strateški projekti
Neovisno hoće li Hrvatska u članstvo EU 2009. ili 2011. do oba termina ostalo je prekratko razdoblje u kojemu se mora postići konsenzus na strateškim projektima poljoprivrede. Današnja proizvodnja tek je kap u moru količina koje Unija godišnje daje u svim segmentima. Vlada si ne smije dopustiti pogrešku koja bi se mogla kao bumerang vratiti nakon ulaska u EU, kada će po micanju granica nestati posljednje prepreke za plasman jeftinih poljoprivrednih proizvoda iz Unije.

Hrvatska bi od proizvođača s potencijalom, koji može hraniti i 30-ak milijuna ljudi, lako mogla postati veliki uvoznik hrane.

Koliki su razmjeri uvoza hrane najbolje ilustrira podatak da je po glavi stanovnika prošle godine uvezeno hrane vrijedne više od 450 dolara.

Podaci pokazuju da je rastao i hrvatski izvoz te je u prvih jedaneast mjeseci iznosio 1,17 milijardi dolara, no upozoravajući je daljni rast deficita koji će nakon končane obrade podataka za 2008. biti veći od 800 milijuna dolara. Manjak u razmjeni prošle je godine iznosio 657 milijuna dolara. Stipan Bilić, direktor u HUP-u, kaže da je godišnji promet hrane u Hrvatskoj 23 milijarde kuna, od čega hrana iz uvoza čini 10 milijardi, ili oko 40 posto.

Poražavajući je to podatak kad se zna da uvoz hrane u ukupnom prometu u svim zemljama EU čini samo osam posto, kaže Bilić. Toliki uvoz svrstava nas u sam vrh zemalja ovisnih o uvozu. Biljna proizvodnja i prateća industrija činile su 1,3 milijarde dolara uvoza, a deficit je u tom dijelu iznosio gotovo 400 milijuna dolara.

Uvezeno je mesa vrijednog više od 140 milijuna dolara, hrane za životinje za 133 milijuna dolara, živih životinja za 120, voća za 138, proizvoda od žitarica za 149 milijuna dolara itd. U izvozu i dalje dominiraju žitarice. Njih je izvezeno za 133 milijuna dolara. Najviše je na strana tržišta izvezeno šećera - za više od 185 milijuna dolara.

Suficit samo kod žitarica, šećera, ribe

Poražavajući su i podaci da je od 17 kategorija u biljnoj proizvodnji izvoz veći od uvoza samo u tri, i to kod žitarica, šećera i duhana. Od devet kategorija proizvoda u stočarskom dijelu, više smo izvezli nego uvezli samo u dvije, i to kod prerađevina od mesa koje su ostvarile višak od 9,9 milijuna dolara te izvoza ribe koji je imao suficit od oko šest milijuna dolara.

Kompaniji je cilj pod jednim krovom objediniti proizvodnju ulja iz svih izvora kako bi lakše mogla reagirati na disproporcije u svjetskoj ponudi i potražnji za pojedinim vrstama sirovine i kako bi se na taj način mogla nositi s krizama koje pogađaju tržište.

Utjecaj Kine i Indije
Indijski veliki proizvođač zaključuje da snagu i konkurentnost u proizvodnji hrane ima samo onaj tko upravlja proizvodnjom primarnih sirovina i na taj način utječe na njihove cijene u cijelom lancu vrijednosti. U skladu s tim već više o pola godine iz koncerna Agrokor stižu upozorenja da na cijene hrane, osim porasta cijene glavnog energenta - nafte, visok utjecaj ima i debalans u svjetskoj proizvodnji i potrošnji nekih poljoprivrednih kultura što će se prije ili poslije reflektirati kroz cijenu pojedinih prehrambenih artikala u maloprodaji. Ključan utjecaj na debalans ponude i potražnje imali su izniman porast potrošnje u dvjema snažno rastućim ekonomijama, Kini i Indiji, te percepcija žitarica kao jednog od najvažnijih zamjenskih goriva za naftu: kukuruza kao sirovine za proizvodnju bioetanola, a uljarica za biodizel. Uslijed toga, primjerice, američki farmeri započeli su s masovnom proizvodnjom kukuruza kao pogonskog goriva umjesto kao sirovine za stočnu hranu. Slično je i sa sirovinama za proizvodnju ulj. Uostalom, i u Hrvatskoj proizvođač od države dobije 300 kuna po hektaru više poticaja ako uljanu repicu isporuči za proizvodnju biodizela, a ne za jestivo ulje. Zbog toga se i dogodilo da se oko 40 posto sirovine za jestivo ulje u Hrvatskoj uvozi, a da Agrokor, primjerice, za sljedeću sjetvu najavljuje da će sijanje površina pod suncokretom u visini 60.000 tona pokušati ugovoriti u Mađarskoj. Zbog sve većeg korištenja poljoprivrednih kultura kao sirovine za gorivo dogodilo se da, primjerice, ulje koje je u lipnju na burzama stajalo 610 dolara sada stoji 1870 dolara. Slično je i sa pšenicom koja je na ljeto 2006. stajala 118 eura po toni, a danas stoji i više od 250 eura (ovisno o tržištu). Na temelju podatka objavljenog u petak da litra sirovog nerafiniranog ulja dopremljena u zadarsku luku stoji deset kuna - maloprodajnu kalkulaciju ulja u kojoj se na cijenu sirovine nadograđuju još trošak prerade i rafiniranja te ugrađuje PDV i maloprodajna marža - diže se i iznad 18 kuna. Unatoč tome sve više jačaju političko-sindikalne prozivke Agrokora, primjerice da kao monopolist potiče inflaciju jer pod vertikalnom kontrolom drži cijeli proces od proizvodnje do prodaje pojedinih prehrambenih artikala. Agrokor na to odgovara isključivo statistikom. Na jednoj strani pokazuje postotak porasta burzovnih cijena nekih sirovina za prehrambenu industriju, a na drugoj iznosi podatak da su cijene reprezentativnog uzorka roba koje predstavljaju 40 posto ukupnog prometa u Konzumu u prosincu 2007. u odnosu na prosinac 2006. poskupjele za samo 3,4 posto.

Interventni uvoz
S obzirom na skok cijena pojedinih artikala poput mlijeka, ulja ili kruha, ta se Konzumova statistika doista čini kao "mazanje" očiju, no u slučaju ulja ključni maloprodajni argument je da obitelj mjesečno u prosjeku kupuje litru ulja, a da su mlijeko i kruh poskupjeli tek u prosincu prošle godine. S obzirom na vanjske utjecaje na poslovanje (cijene energije, komunalija, ulaznih sirovina), pokazatelji profitabilnosti u poslovanju u Hrvatskoj ni u ovoj godini neće biti bitno drukčiji. U želji da utječe na stabilizaciju cijena ulja na tržištu srbijanska je vlada pokušala s interventnim uvozom tog artikla, ali neuspješno. Ipak, potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljiće pozdravlja pozive da hrvatska Vlada pokuša s interventnim uvozom. Istodobno, međutim, poručuje kako je upravo sada vrijeme za uspostavljanje efikasne poljoprivredne politike koja bi na valu visokih cijena sirovina trebala poticati povećanje zasijanih površina čak i ondje gdje je to do sada bilo neisplativo. Prema mišljenju Ljerke Puljić valja iskoristiti činjenicu da hrana postaje najvrjednija roba i da se njezine cijene vrlo vjerojatno nikad više neće vratiti na prijašnje (niske) razine te na taj način valja potaknuti ukupnu preraspodjelu u društvu u korist poljoprivrednih proizvođača.
Puljić: Dobit ispod prosjeka branše

"Da smo ekstraprofiteri, to bi se vidjelo u operativnim dobitima kompanija. One bi i u proizvodnji i u maloprodaji bile daleko iznad prosjeka branše. Međutim, to nije slučaj. Prosječna visina udjela dobiti u prihodima prvih 15 kompanija u prehrani u 2006. u Hrvatskoj kretala se oko 4,5 posto, dok je u maloprodaji bila oko 1,6 posto. Za usporedbu, ebit marža najvećeg svjetskog trgovačkog lanca Walmart bila je 5,9 posto", kaže Ljerka Puljić, potpredsjednica Agrokora.

No podatci objavljeni u ponedjeljak pokazali su da su francuski i njemački poljoprivrednici, unatoč tim mjerama, zasijali manje od 2 posto više ozimih žitarica. Slabi odaziv vjerojatno će značiti da će cijene pšenice, ječma, uljane repice i ostalih žitarica ostati visoke. Francuski ured za statistiku u poljoprivredi izvijestio je o "skromnom" povećanju sjetve ozimih žitarica od 1,2 posto, upozorivši ujedno da bi poljoprivrednici u proljeće mogli povećati sjetvu jarih žitarica. Francuska je najveći poljoprivredni proizvođač u Europi. Njemačka je pak izvijestila o povećanju sjetve od 1,9 posto. Podatci su pokazali da su njemački i francuski poljoprivrednici, umjesto da izvuku korist iz suspenzije propisa o stavljanju zemlje na ugar i da prošire obradivu površinu, prešli na uzgoj drugih kultura. Tako je povećanje sjetve pšenice amortiziralo smanjenje sjetve uljane repice. Gary Sharkey, čelnik odbora za pšenicu Nacionalnog udruženja britanskih i irskih mlinara kazao je da nikad nisu bilo toliko ovisni o dobrom vremenu i dobrim uvjetima uzgoja za iduću žetvu. Zasad nisu dostupni podaci za ostale zemlje, no analitičari tvrde da će vjerojatno pokazati sličan trend onome u Francuskoj i Njemačkoj.

Analitičari ističu da je prema prijašnjem pravilu zemlja koja je ostavljena na ugaru često bila najlošije kvalitete, te da su rekordno visoke cijene gnojiva obeshrabrile poljoprivrednike. Neuspjeh Europe sličan je modelu u Sjedinjenim Državama, gdje su poljoprivrednici također neznatno povećali sjetvu pšenice unatoč rastu cijena i najnižim zalihama pšenice od 1947. godine. Europska komisija priopćila je da preliminarni podatci pokazuju povećanje proizvodnje pšenice na račun ostalih žitarica, no da postoje velike razlike između pojedinih zemalja.

Vrijeme koje dolazi predstavlja veliki izazov za hrvatsku poljoprivredu, prije svega zbog skorašnjeg ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i potrebe prilagodbe hrvatske agrarne politike Zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU. Promatrajući razdoblje od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i europskih zajednica i njihovih članica 2001. godine do danas, razvidno je da se hrvatska poljoprivreda postupno prilagođava poljoprivredi EU, prije svega na zakonodavnom planu, a dijelom i na području povećanja konkurentnosti. Naime, hrvatska poljoprivreda neće moći postati konkurentna poljoprivredi EU ne promijeni li se ubrzano agrarna struktura hrvatske poljoprivrede i ako se ne organizira kroz sustave poslovnog povezivanja u poljoprivredi, odnosno zajedničkoga marketinškog nastupa. Hrvatska poljoprivreda naći će se još izloženija konkurenciji koja nema tzv. komparativne prednosti, već prednosti koje može zahvaliti velikim državnim poticajima.

Naime, sadašnja struktura hrvatske poljoprivrede vrlo je nepovoljna, iako su u proteklim godinama učinjeni određeni koraci za njezino poboljšanje. Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su vlasnici 64 posto poljoprivrednog zemljišta i 80 posto stočnog fonda. Sukladno tome, s obzirom na to da vrlo veliki broj nekomercijalnih i polukomercijalnih poljoprivrednih gospodarstva predstavlja važno obilježje hrvatske poljoprivrede, povećanje konkurentnosti poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj uglavnom će ovisiti o oživljavanju ruralnih gospodarstva, više nego o tržišno orijentiranim poljoprivrednim politikama.
Poljoprivreda je jedno od najvažnijih političkih pitanja u Europskoj uniji, budući da je oko tri četvrtine zakonskih propisa izravno vezano uz uređivanje poljoprivrednog sektora.

Postojanje zajedničkog tržišta za poljoprivredne proizvode EU zahtijevalo je donošenje zajedničke poljoprivredne politike EU. Valja napomenuti da posljednje prilagodbe zajedničke poljoprivredne politike naglašavaju potrebu stvaranja i poljoprivrednih i nepoljoprivrednih mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima kao sredstva za poboljšanje ruralnog dohotka. Povećanje dohotka poljoprivrednih gospodarstva može se postići podizanjem produktivnosti i povećanjem veličine gospodarstva kao i poticanjem djelatnosti koje nisu poljoprivredne. Zbog svega iznesenog, postojeća agrarna politika EU djeluje u tri smjera, od kojih se prvi odnosi na povećanje dohotka poljoprivrednih gospodarstva kroz poticanje većih i produktivnijih gospodarstava (konsolidacija i okrupnjivanje poljoprivrednog zemljišta), drugi se odnosi na povećanje dohotka od nepoljoprivrednih aktivnosti na poljoprivrednom gospodarstvu (proširenje aktivnosti i na turističke usluge) i treći na promoviranje gospodarskog razvitka koji nije povezan s poljoprivrednim gospodarstvima.

Vrlo je važno da Hrvatska prije ulaska u EU postupkom pregovaranja ishodi što veću razinu prava koje proizlaze iz članstva, pa tako treba napomenuti da će Hrvatska prava biti određena na temelju podataka o ratarskim i travnjačkim površinama, broja stabala, broja stoke te s obzirom na proizvodne razine u određenim sektorima za određeno razdoblje. A kao temeljna pretpostavka za budući razvoj hrvatske poljoprivrede nameće se potreba povećanja prosječne veličine poljoprivrednih površina obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (okrupnjivanje) ovisno o vrsti proizvodnje. Radi okrupnjivanja posjeda obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nužno je što brže prići sređivanju postojećeg stanja registracije i moderniziranja načina vođenja zemljišno-knjižnih i katastarskih podataka, kao i međusobnom informacijskom povezivanju katastarskog sustava i zemljišnih knjiga. Nadalje, treba što prije provesti komasaciju poljoprivrednog zemljišta gdje to diktiraju nesređeni vlasnički odnosi i drugi stvarno-pravni odnosi na zemljištu i gdje je izražena potreba za okrupnjivanjem posjeda u veće i pravilnije čestice.

Osim toga, kako je najveći broj poljoprivrednih površina u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, nužno je potaknuti procese prometa poljoprivrednim zemljištem od onih koji odlaze iz poljoprivrede prema onima koji žele proširiti svoj posjed. Stoga je nužno prići osnivanju agencije za promet i raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, putem koje bi se otkupljivalo poljoprivredno zemljište od staračkih poljoprivrednih gospodarstava i od onih obitelji koje žele izaći iz poljoprivredne proizvodnje te bi se ono prodavalo zainteresiranim mladim poljoprivrednicima pod povoljnim kreditnim uvjetima (npr. kamata dva do četiri posto, rok otplate dvadeset godina). Navedena Agencija trebala bi preuzeti poslove raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem što su dosad obavljale općine i gradovi, kao i voditi jedinstvenu evidenciju državnoga poljoprivrednog zemljišta te svih plaćanja vezanih uz prodaju, zakup i koncesiju. Nadalje, radi okrupnjivanja poljoprivrednog zemljišta bilo bi korisno prići osnivanju mirovinsko zemljišnog fonda. Poljoprivrednici stariji od 55 godina unosili bi poljoprivredno zemljište kao udjele u mirovinski zemljišni fond koji bi preuzimao poljoprivredno zemljište od poljoprivrednika i s njime raspolagao. Dosadašnji sustav potpora nužno je što prije pojednostavniti na način da se postojeći model poticanja proizvodnje, u kojem postoje brojni različiti poticaji, svede na model s nekoliko grupa, kao i iznosa poticaja.

Imajući, pak, na umu neorganiziranost, nestandardiziranost i usitnjenost hrvatske poljoprivredne proizvodnje, veću pozornost trebalo bi svakako posvetiti proizvođačkim organizacijama koje bi trebale obavljati poslove prilagodbe proizvodnje zahtjevima tržišta, zajedničkog marketinga proizvoda i uspostave zajedničkih pravila o proizvodnim informacijama s posebnim naglaskom na okončanju proizvodnje i raspoloživost na tržištu. Navedene proizvođačke organizacije imale bi naročito važnu ulogu u organizaciji otkupa povrća i voća, a možda i nekih drugih poljoprivrednih proizvoda. Nadalje, radi razvoja i veće učinkovitosti poslovnog povezivanja u poljoprivredi trebalo bi educirati stručni i menadžerski kadar, informatizirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, snažnije medijski promovirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, donijeti strategiju s razradom sustavnih mjera za poslovno povezivanje u poljoprivredi te razraditi dugoročne programe međusektorske povezanosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva i komplementarnih djelatnosti.

Radi usklađivanja hrvatske i porezne politike EU, odnosno izjednačavanja uvjeta oporezivanja poljoprivredne proizvodnje, nužno je uvesti nižu poreznu stopu PDV-a od petnaest posto za proizvode i repromaterijal u poljoprivredi. Na taj bi se način uvelike povećala konkurentnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, budući da većina nije u sustavu PDV-a. Stavljanjem u funkciju proizvodnje dosad nekorištenoga poljoprivrednog zemljišta i primjenom modernih agrotehničkih mjera hrvatska bi poljoprivreda znatno povećala potražnju za mineralnim gnojivima, pesticidima, ambalažom, mehanizacijom, sjemenom i sadnim materijalom, kao i transportnim i financijskim uslugama, što bi ozbiljno potaknulo razvoj hrvatskoga gospodarstva. Naposljetku, valja napomenuti, kako će se nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, hrvatski poljoprivredni proizvođači naći u konkurenciji s visoko subvencioniranim proizvođačima EU na velikome jedinstvenom tržištu bez ikakvih trgovinskih zapreka te bi stoga trebalo hitno posvetiti pozornost korištenju mogućnosti koje pruža agrarna politika EU, a sve radi razvitaka hrvatske poljoprivrede.

U okolnostima EU visoko subvencioniranog agrara i ograničenja našeg proračuna te drugih nacionalnih razvojnih potreba ne bismo se trebali u prvom redu usmjeriti na konkurenciju na europskome i svjetskom trzištu već ići prije svega na domaću potražnju i pritom sačuvati određene kakvoće koje bi poslije mogle biti ključne u tržišnoj utakmici.
Energiju i ograničene resurse valja ponajprije usmjeriti na konkurenciju uvozu, i to kroz konkurentnost i cijenu te kvalitetom. Nadajmo se da će se s vremenom otvoriti mogućnost da upravo, možda na osnovi kvalitete, npr. ekološke hrane, uočimo i razvijemo neke tržišne niše u izvozu (npr. jadranska tuna za japanski sushi). Prema tome, hrvatska poljoprivreda sljedećih godina mora izvući maksimum iz svojih prirodnih potencijala te žurno promijeniti agrarnu strukturu kako bi se približila prosječnoj agrarnoj strukturi EU, pa tako i uskladiti svoju agrarnu politiku prema zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU. Međutim, pritom posebnu pozornost treba obratiti specifičnosti hrvatske poljoprivrede, posebice u sadašnjem stupnju njezina razvoja te tijekom prilagodbe hrvatske agrarne politike zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU koristiti sve mogućnosti koje nam ona nudi, ali na način da se iznalaze najprikladnija rješenja, a ne da se ona neposredno implementira u naš sustav.

Kukuruzom se trgovalo po cijeni od 4,66 dolara po bušelu koja je za 3,5 centi viša i nadomak nedavno zabilježenoj najvišoj razini u 11 godina, dok su cijene žitarica skočile 30 centi na 9,45 dolara po bušelu, neznatno ispod rekordnih razina. Na tržištu u Parizu cijena uljane repice porasla je za 1,5 posto, dosegnuvši rekordne razine od 444,75 eura po toni. Istodobno su terminske cijene malezijskog palminog ulja dosegnule rekordnih 961 dolara po toni. S obzirom da su žitarice i uljarice ključne sirovine za proizvodnju biogoriva, skok cijena nafte potaknuo je značajna poskupljenja poljoprivrednih roba koje su u 2007. zabilježile najveći prinos u zadnjih 30 godina. Podršku njihovu rastu pruža i povećanje stanovništva te potražnja za stočnom hranom. "Kombinacija potražnje za hranom, stočnom hranom i kulturama za proizvodnju goriva potaknula je trend povećane potražnje za poljoprivrednim proizvodima", kazao je Jeffrey Currie, čelnik analize tržišta roba pri Goldman Sachsu. Po njegovim riječima, globalna potražnja za biogorivima mogla bi godišnje narasti do 25 milijardi galona do 2010. u usporedbi s 10 milijardi galona u 2005., što bi predstavljalo godišnje povećanje po stopi od 20 posto. Izvanredne vremenske prilike i suše pogodile su žetvu pa su zemlje izvoznice poput Rusije i Ukrajine uvele uvozne carine sa ciljem osiguranja domaće opskrbe. Ključne zemlje potrošači, kao što su Indija i Egipat, u nastojanjima da osiguraju svoju opskrbu, glavni su razlog što je potražnja za američkim žitaricama i kukuruzom dosegnula gotovo najviše ikad zabilježene razine. S obzirom na neprilike s opskrbom i rastuću potražnju, zalihe su se smanjile na povijesno niske razine na mnogim poljoprivrednim tržištima, što je dovelo do velike osjetljivosti cijena na šokove poskupljenja. Mnogi analitičari su mišljenja da je rast cijena poljoprivrednih proizvoda tek početak. "Usklađene s inflacijom, aktualne cijene poljoprivrednih roba i dalje su osjetno ispod njihovih realnih najviših razina pa su procjene njihovih budućih vrijednosti i dalje vrlo privlačne", tumači Michael Lewis, čelnik odjela analize robnih tržišta pri Deutsche Banku. "Smatramo da je rast cijena poljoprivrednih roba tek u povojima", dodaje.

Udio investicijskih potpora i potpora ruralnom razvitku povećan je na oko 10 posto, a udio potpora dohotku nekomercijalnim poljoprivrednicima iznosi oko 4 posto. Cilj poljoprivredne politike je povećanje ukupnih sredstava za potpore radi podizanja razine konkurentnosti i prilagodbe razvijenom tržištu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u EU, uz postupno povećanje udjela sredstava za ruralni razvitak.

Ruralni razvitak
U ruralni razvitak uloženo je iz proračuna 101,4 milijuna kuna. Ulagano je u obrazovanje seoskog stanovništva, u poljoprivredne škole, a poticao se i razvoj ruralnog turizma. U tom segmentu računa se i na novac iz pretpristupnog programa SAPARD. Provedena su dva natječaja u kojima je bilo 146 prijava, a prihvaćena je 21 u ukupnom iznosu ulaganja od 135 milijuna kuna, od čega na državnu potporu otpada 63,5 milijuna kuna. Do kraja godine trebao bi biti dovršen i treći natječaj. Model subvencija kontinuirano će se usklađivati s pravilima Europske unije. U idućem razdoblju planira se privatizacija preostalih tvrtki iz poljoprivrednog i prehrambenog sektora. U 2008. trebao bi se konačno privatizirati vukovarski VUPIK, te dovršiti privatizacija KIM-a i Sladorane iz Županje. Planovima raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države namjerava se prodati 222.454 hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je dosad prodano oko 13 posto. Prodaja se želi ubrzati u idućem razdoblju. Od siječnja 2006. do rujna 2007. putem javnog natječaja raspolagalo se sa 74.120 hektara državnog zemljišta. U zakup je dano 33.634 ha, prodano je 10.678 ha, a koncesija je dodijeljena za 29.806 hektara. Od toga je ostvaren prihod od 136 milijuna kuna u državnom, županijskim i lokalnim proračunima. Provodit će se i program okrupnjivanja poljoprivrednog zemljišta radi povećanja efikasnosti njegova korištenja. U programu je navedeno da se ove godine država nije miješala u otkup pšenice, već ga je prepustila tržištu, uz primjenu europskog modela u kojem je jamčena interventna cijena od 101,3 eura po toni pšenice. Tržište jabuka dobilo je poticaj izgradnjom osam hladnjača (kapacitet 21.000 tona) i prateće opreme čime je uređena logistika za trgovanje tim voćem koje je po potrošnji i volumenu proizvodnje najznačajnije u segmentu voćarske proizvodnje. U 2008. planira se donošenje standarda kvalitete za voće i povrće u skladu s propisima EU, a primjena tih standarda počela bi 2009. godine. U PEP-u se Europska komisija obavještava i da su u tehničkom dijelu okončane aktivnosti na izradi vinogradarskog katastra. Obavljeno je snimanje terena, a u 2008. predstoji uređivanje digitalne baze i terenske provjere i upisivanje ostalih podataka o vinogradima. U području stočarske proizvodnje razvijaju se tržišni mehanizmi radi suzbijanja sivog tržišta i povećanja sigurnosti hrane. Uspostavljen je jedinstveni sustav obveznog označavanja životinja koji se u 2007. u cijelosti provodio za goveda. U 2008. provest će se registriranje svinja i konja.

Satelitski nadzor
U sektoru ribarstva u ovoj godini nastavljeno je usklađivanje zakonodavstva sa Zajedničkom ribarskom politikom EU, posebno kod tržišta ribom i ribljim proizvodima. Uspostavljen je jedinstveni registar za ribarska plovila duljine preko 24 metra te proveden proces revizije povlastica za plovila iste duljine čime se povlastice izravno vezuju uz plovilo. U idućem razdoblju uvest će se sustav satelitskog nadzora plovila i ustrojiti tržište ribe u skladu sa zahtjevima EU.

Tijekom ove godine najveći rast cijena dogodio se na globalnom tržištu mlječnih proizvoda, koji su u nekim segmentima poskupijeli i za više od 200 posto. Pomama za ekološki čistijim biogorivom na bazi kukuruza, palminog ulja, šećerne trske i drugih kultura, takođe doprinosi višim cijenama. Mnogi eksperti, pa i FAO upozoravaju da su eventualne ekološke prednosti biogoriva možda i precjenjene kad se ima u vidu poskupljenje hrane kojem direktno doprinose. Izvjesno ohrabrenje u izvještaju FAO za 2008. je konstatacija da su ove jeseni u svijetu pšenicom zasijane veće površine nego prošle, što bi moglo dovesti do izvjesnog pojeftinjenja te žitarice.

Američki izvoznici su za prošli tjedan prijavili izvoz od 1,296 miliona tona soje, dva puta više nego prije 2 tjedna i to je najviši tjedni izvoz od 1. rujna ove godine. Kina, najveći uvoznik kupila je 71% od količine izvezene prethodnog tjedna, plus je već ugovorila i dodatnih 226.000 tona ovaj tjedan. Dok ne počne pristizati soja iz Južne Amerike u veljači 2008. godine, SAD ostaju jedini globalni izvoznik soje u ovo doba godine. Fjučersi za sojino zrno u siječnju 2008. godine pali su na 392,69 US$ po toni na CBOT, nakon prethodnog rasta na 396,35 US$ po toni, najvećoj cijeni od lipnja 1988. godine. Tijekom cijele 2007. godine, cijena soje je skočila za oko 65% i to nakon što su američki farmeri posijali najmanju površinu pod sojom u prethodnih 12 godina i dijelom se preorijentirali na kukuruz.

21. rujna Kina je smanjila uvozne carine na soju u trajanju od 3 mjeseca i dodatno počela  plasirati kukuruz, ulje i svinjetinu iz državnih rezervi kako bi ublažila skok cijena hrane.

Kineski prinos soje će vjerojatno biti oko 12% manji ove godine u odnosu na prethodnu i očekuje se oko 14,3 miliona tona, najniži nivo od 1999. godine, dijelom zbog suše a dijelom zbog orijentiranja na kukuruz.

Neki predviđaju i rod od samo 12 miliona tona u Kini ove godine. Trenutno, najviše soje u svijetu kupuju Kinezi, i da bi opstala trenutna cijena oni moraju  nastaviti sa kupovinom inače cijena sasvim sigurno ide dole, jer trenutno je na nivou koji je u prošlosti vrlo brzo usporavao potražnju i kupovinu.

Američke rezerve soje do žetve slijedeće godine smanjiće se za oko 63%, na samo 5.670.000 tona, objavilo je Američko Ministarstvo Poljoprivrede. Rezerve od  31. kolovoza 2007. godine bile su rekordnih 15.471.000 tona sojinog zrna. Ipak, kumulativni izvoz sojinog zrna do 21. kolovoza ove godine je za oko 1,7% manji nego prethodne. Očekuje se da ukupna prodaja i izvoz soje padne za oko 13% ove fiskalne godine u odnosu na prošlu, na oko 26.325.000 tona.

Američko ministarstvo poljoprivrede ove godine očekuje rekordan prinos kukuruza.
Ažurirani izveštaj o očekivanom prinosu kukuruza i soje u sezoni 2007-2008 izašao je ovih dana.

Kukuruz – sada sasvim siguran rod u sezoni 2007. godina dostići će 335.200.000 tona kukuruza. Prosječni prinos kukuruza ove godine u SAD iznosi 9,603 tona po hektaru. Ukupna površina pod kukuruzom 2007. godine iznosi 34.832.417 hektara. Ovo je najveća površina pod kukuruzom u SAD od 1933. godine i drugi najveći prosječni prinos u povijesti.

Soja – rod soje u sezoni 2007. godina u SAD biće značajno manji nego prethodne godine. Očekuje se ukupna proizvodnja od 70.419.125 tona soje, značajno manje od 86.764.608 tona 2006. godine. Prosječni prinos po hektaru ove godine biće 2,77 tona soje po hektaru, nešto manje u odnosu na 2,87 tona po hektaru 2006. godine. Ukupna povrišina pod sojom ove godine iznosi 25.422.067 hektara, mnogo manje nego 30.190.981 hektara 2006. godine.

Proteklih je mjeseci uvoz žitarica ubrzan zbog smanjenog uroda u članicama EU zbog nepovoljnih vremenskih prilika. SAD je prošlog mjeseca naniže revidiralo prognozu o proizvodnji pšenice za EU na 120,8 milijuna tona.

Najavio je osnivanje Agencije ili zemljišnog fonda čija bi uloga bila od staračkih domaćinstava otkupljivati zemljišne posjede i isplaćivati ih jednokratno ili kroz nekoliko godina u obliku mirovine.

Cilj je okrupnjivanje zemljišta koje bi se dalo u koncesiju onima koji će se poljoprivredom dugoročno baviti. Govoreći o potrebi ubrzanja privatizacije, Polančec je kazao da bi bilo mudro osnovati nekoliko zatvorenih investicijskih fondova te u njih unijeti dionice postojećeg HFP-a. Prije toga na međunarodnom natječaju odabrao bi se upravitelj koji bi s Vladom izradio statut i provodio prijenos tih dionica na fondove, upravljao njima i radio javne ponude za prodaju udjela. »Mjere monetarne politike u nadležnosti su HNB-a, neovisne novčarske institucije. Podržavamo mjere HNB-a, ali ih i analiziramo«, kazao je, istaknuvši da inflacija u Hrvatskoj neće biti problematična. No, dodao je, ipak se razmišlja o tome kako je spriječiti i u 2008. zadržati na 3,5 ili 3,6 posto.

Napomenuo je da će 420 milijuna kuna državnih sredstava, izdvojenih za eliminiranje posljedica od suše pomoći uravnoteženju cijena hrane. Usprotivio se i uvođenju poreza na kapitalnu dobit.
Nakon gradnje 480 kilometara plinovoda, i početka gradnje plinovoda od Bosiljeva do Splita, Polančec je najavio gradnju LNG-terminala te dva podzemna spremišta plina radi osiguranja opskrbe plinom u zimskim mjesecima. Naglasio je potrebu gradnje termoelektrana i važnost obnovljivih izvora energije.

Na skupu je govorio i Slavko Linić, iz SDP-a, koji je kazao da rješenja za nelikvidnost mora ponuditi država odnosno predložiti zakon o osiguranju plaćanja kojim treba definirati rokove i posljedice neplaćanja te vratiti likvidnost gospodarstvu.

Zbog povećanog interesa za ovaj vid proizvodnje Europska Komisija razmatra mogućnost donošenja odluke o smanjenju subvencija po hektaru sa 45 na 30 eura. U budžetu Europske Unije za ove namjene je osigurano 90 miliona eura. Najviše zahtjeva za subvencijama dolazi iz članica Unije iz Istočne Europe. Ove zemlje po prvi put apliciraju za ovakav vid pomoći. Poljska sama, na primjer, traži subvencije za 200.000 ha namijenjenih za kulture koje su sirovina za proizvodnju biogoriva.

Nema razloga za uzbuđenje, smatra povjerenica, unatoč povečanju cijena žitarica i miliječnih proizvoda. Kako prenosi Deutsche Welle vrlo odlučna danska povjerenica izdala je vrlo kratko i jasno saopćenje, kako se kod porasta cijena radi o normalnim kretanjima na tržištu.

-Upravo je to - više tržišne ekonomije, i upravo se to tražilo od subvencionirane poljoprivrede u Europskoj uniji na posljednjem sastanku Vijeća ministara održanim prije desetak dana, smatra Fischer Boel.

No budući su cijene pšenice dostigle rekordnu razinu, a silosi širom zemalja članica Europske unije u kojoj se inače pohranjuje višak proizvodnje, gotovo da su prazni, Europska komisija se odlučila dopustiti slobodnu proizvodnju žitarica na svim raspoloživim površinama. Visoke cijene na svjetskom tržištu pšenice imaju svoje uzroke u lošim žetvama u Sjevernoj Americi, Australiji i Europi.  Vremenske (ne)prilike su glavni razlog za rast cijena, argumentira Europska komisija. Sve veće korištenje žitarica za proizvodnju goriva prvenstveno dobivenog od kukuruza i šećerne trske igra samo malu ulogu. U Europi samo 1,3 posto obradivih površina koristi se za bio-gorivo.

Oprečni izvori
Funkcionira više izvora, a svaki od njih iznosi oprečne informacije. Tako popis iz 2001. spominje 1,46 milijuna hektara, Upisnik iz 2003. pak iznosi 1,07 milijuna hektara, dok godišnjak Državnog zavoda za statistiku za 2004. navodi 1,99 milijuna hektara, a već za 2005. samo 1,2 milijuna hektara. U dokumentu nazvanom "Sapard program, plan za poljoprivredu i ruralni razvitak 2005.-2006.", izrađenom u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, među brojnim informacijama stoji i katastarski podatak za 2004. o evidentiranih čak 3,14 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je 67 posto u privatnom, a 33 posto u državnom vlasništvu. Uz konačno "neznanje" koliko oranica imamo te tko im je vlasnik još izražajniji problem je drastična usitnjenost posjeda, što u startu ruši svaki pokušaj organiziranja konkurentne proizvodnje. Prosječna površina korištenog poljoprivrednog zemljišta kod obiteljskih gospodarstava prema dostupnim podacima iznosi između 1,9 hektara više od 2,4 do 9,0 ha koliko su farmeri prijavili 2006. uz zahtjeve za isplatu poticaja. Poslovni subjekti u prosjeku koriste parcele velike 159,2 hektara. Namjeru da konačno počne sređivati (ne)razmrsivu zemljišnu problematiku prošle je godine iskazala aktualna Vlada najavom da će krajem ovogodišnje veljače, odnosno početkom ožujka uspostaviti agenciju čija će primarna zadaća biti raspolaganje poljoprivrednim zemljištem. Međutim, rok je otišao u povijest, agencija nije zaživjela. Početkom lipnja Poslovnom su dnevniku u resornom ministarstvu potvrdili kašnjenje te naveli da aktivnosti na osnivanju agencije nisu zaustavljene. Pojasnili su tijek procesa iznoseći da će do kraja lipnja agencija za poljoprivredno zemljište svakako biti osnovana, i to kroz uredbu Vlade. U srpnju 2007. slijedi imenovanje privremenog ravnatelja i Upravnog vijeća te predstavljanje koncepta agencije. Rujan donosi imenovanje ravnatelja i početak osnivanja podružnica, izvijestili su 8. lipnja iz ministarstva o hodogramu radnji na aktiviranju institucije čija će primarna zadaća biti, po novom obrazloženju, nadležnost samo nad poljoprivrednim zemljištem u privatnom vlasništvu. Raspolaganje sa zemljištem u državnom vlasništvu i dalje bi se odvijalo sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.

Zemljišni fond
Premda je projektom utvrđeno da će agencija biti fokusirana na kupnju (ne oduzimanje) privatnog zemljišta na slobodnom tržištu i formiranje zemljišnog fonda, što je uvjet okrupnjavanja parcela i unapređenja strukture poljoprivrednih gospodarstava, i rujan je iscurio, a od agencije ni traga. Taj doista dobar i nužan projekt, o kojem ovisi budućnost domaće poljoprivrede, opet je odgođen. Vjerojatno za postizborno razdoblje, dogodine. Time je ilustrativno potvrđena nepisana praksa hrvatskih političara svih opcija. U predizborno vrijeme nisu pripravni promovirati projekte (ma kako bili nužni) u strahu da će zbog eventualnih negativnih asocijacija ili neznanja glasačke populacije ugroziti rezultat očekivan na parlamentarnim izborima.

Kao posljedica naglog rasta cijene globalne su se zalihe pšenice spustile na najnižu razinu u zadnjih 26 godina. Inflatorni pritisci uzrokovani rastom cijene hrane su, između ostalih razloga, potaknuli središnju banku SAD-a (FED) da posegne za snižavanjem referentne kamatne stope. To bi, uz ionako visoke cijene pšenice, trebalo motivirati proizvođače da povećaju proizvodnju do razine koja će u 2008. godini spustiti cijenu između 30 i 50 posto u odnosu na sadašnju, smatraju analitičari.

To bi se moglo zaključiti i prema tome da je izložba Eko-etno Hrvatska, koju redovito otvara ministar poljoprivrede Petar Čobanković, ove godine organizirana na 4000 četvornim metara, dvostruko više nego 2004. Ili, prema službenim statistikama, 2002. godine u Hrvatskoj su registrirana dva ekološka poljoprivredna proizvođača, 2004. već 189, lani su bila 342, a do kraja godine očekuje se kako će ih biti oko 430. Ministarsto poljoprivrede ističe da je usklađivanje zakonskih propisa u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s propisima EU pri kraju te su doneseni mnogi akti kako bi ekološka proizvodnja u Hrvatskoj bila konkurentnija. Na okruglom je stolu Tomislav Petrović, načelnik Odjela ekološke poljoprivrede, istaknuo da je u idućoj godini potrebno plasirati ekoproizvode u velike trgovačke lance, osigurati veće poticaje proizvođačima eko-hrane, te poticati inicijativu "Eko-obrok", koja će ekološku hranu u dovesti u vrtiće, škole i državne ustanove.

Fluktuirajuće zemljište
No, kada se malo bolje pogleda, u najavama ekspanzije ekoproizvodnje kao da je uglavnom riječ o računima bez krčmara. Primjerice, bilježi se streloviti rast broja proizvođača, ali što je to prema 165.000 obiteljskih gospodarstava, koji su, prema Upisniku, evidentirani kao ozbiljni poljoprivredni proizvođači? Osim toga, beznačajne su i površine pod ekološkom proizvodnjom. Prema službenim podacima, prije četiri godine te su površine (bez pčelinje paše) iznosile 3500 hektara, 2004. - 2700, 2005. - 3200, a lani 6000 hektara. Broj hektara koji fluktuira kao da je na burzi upućuju na to da se ta branaša nije stabilizirala. I kad se uzme u obzir najveća, prošlogodišnja brojka, ona je sitna prema slovenskoj. U gotovo tri puta manjoj Sloveniji površine su gotovo četiri puta veće nego u Hrvatskoj, odnosno iznose, prema Eurostatovim podacima, 23.500 hektara. U Austriji, pak, ta je proizvodnja na 360.000 hektara, dakle na zemljištu 60 puta većem nego u nas. Istina, Austrija je europski rekorder prema postotku površina pod ekološkom, tj. organskom porizvodnjom u obradivim površinama, ali i u Slovačkoj, državi s kojom je Hrvatska u mnogim gabaritima usporediva, organska proizvodnja zauzima 90.000 ha. Od novijih članica EU bliža nam je Poljska nego Litva, u prvoj je "ekopostotak" 0,6, a u drugoj 2,3. Od članica EU najbliža nam je Malta, tamo na organsku proizvodnju otpada 0,1 posto obradivih površina. Sudionici zagrebačkog okruglog stola složili su se s ocjenom da je ekološka proizvodnja u Hrvatskoj tek "u povojima". Istaknuto je kako su proizvođači smatraju da poticaji - koji su 30 posto veći od onih za konvencionalnu proizvodnju - nisu dovoljni za održavanje ekološke proizvodnje. Proizvođači procjenjuju kako bi bilo realno da poticaji za ekopoljoprivrednu proizvodnju u iduće dvije do tri godine budu i do 50 posto veći od poticaja za konvencionalni agrar.

Inače, za 2005. godinu ukupno je uplaćeno 4,475.000, a za prošlu godinu 6,788.000 kuna. Mario Sever, predsjednik Udruge ekoloških poljoprivrednih proizvođača Hrvatske, rekao je da "na papiru poticaju jesu 30 posto veći nego za konvencionalnu proizvodnju". Ali, "ove je godine za proizvodnju povrća za industrijsku preradu isplaćeno 3000 kuna poticaja po hektaru, a nama 2850, dakle manje nego za konvencionalnu proizvodnju. Zašto? Objašnjeno nam je da maksimalni iznos nisu mogli isplatiti budući da se prijavilo previše proizvođača", izjavljuje sugovornik Poslovnog dnevnika. Sever tvrdi da "ministar Čobanković ni nakon višekratnih molbi nije našao za shodno primiti nas na pet minuta, a nismo dobili ni kurtoazni odgovor da nema vremena". Sever ističe da već ti slučajevi pokazuju kako je država samo deklarativna za ekoproizvodnju, te navodi primjer Slovenije. Tamo su poticaji 800 eura po ekohektaru, a tamo je i riješen cijeli "logistički" niz, od sjemena i zaštitinih sredstava do prodaje. I to su razlozi, kaže Sever, zašto u susjednoj državi pod ekološkom proizvodnjom nije, kao u Hrvatskoj, samo oko jedan promil obradivih površina.

Manje ekokoza
Kad smo Severa, koji je na čelu udruge 60-ak ekoproizvođača s potvrdnicom (cerifikatom), pitali o novčanim pokazateljima biznisa, rekao je da još nisu došli do te, financijske faze, budući da su osnovana lani, sa 12 proizvođača. S druge strane, Zagrebačka je banka s ekoprojektima počela još 1998. godine i lani je kreditirala oko 200 poljoprivrednika (nisu svi s potvrdnicom). "Najveći utjecaj ekopoljoprivrede na razvoj gospodarstva leži u mogućnostima razvoja ne samo velikih, već i malih obiteljskih gospodarstava s obzirom na količinu zemlje koju posjeduju seljaci. Iako Hrvatska ima prirodne potencijale za ekološku poljoprivredu, računa se da je samo 0,37 posto ukupnih poljoprivrednih površina pod ekouzgojem", izjavila je Mira Arbanas, direktorica osobnog i poduzetničkog bankarstva Zagrebačke banke za Slavoniju. Klijent Željko Mavrović s irokez-frizurom, koja krasi i glavu bankarskog službenika, zaštitni je znak Zabine kampanje za male i srednje poduzetnike. I Biovega, specijalizirana za makrobiotiku i uopće zdravo životaljenje, sustavno surađuje s domaćim ekopoljoprivrednicima, ali kako ističe direktorica Jadranka Boban-Pejić, količine hrvatskih ekoproizvoda nisu dovoljne da se trgovina osloni samo na njih, odnosno, domaći proizvodi čine samo 30 posto robe koju prodaje Biovega. Inače, neke procjene govore da je uvoz ekopoljoprivrednih proizvoda vrijedan pet milijuna eura. Da će se imati što uvoziti pokazuje i primjer hrvatske stočarske ekoproizvodnje. Ona je prošle godine bila kvantitativno manja nego 2005. Primjerice, peradi je prije dvije godine proizvedeno 5717, a lani 180 komada, broj ovaca pao je s 4500 na 4000, te koza s 2200, na 2000. Nadu, pak, bude ekogoveda i eko prasci. Njihov je broj u godinu dana sa 315 skočio na 345, odnosno sa 181 na 184.

Hotelijeri potiču potrošnju ekološke hrane
O ekološkoj poljoprivredi u nas se još natuca, kao što reče Željko Mavrović. Brionka, najveći istarski proizvođač i opskrbljivač proizvodima pekarske, slastičarske i tjesteninske industrije, kad je ušla u proizvodnju ekološkog kruha i peciva imala je najveći problem sa sirovinom proizvedenom na poljima bez umjetnih gnojiva, pesticida i herbicida kakvih je u nas malo, pa se sirovina morala uvoziti. U pulskoj tvrtki kažu da su zadovoljni potražnjom, osobito u sezoni kad dolaze gosti kojima su takvi proizvodi već svakodnevica. Ponuda zaživljava i u hrvatskom hotelijerstvu pa se eko-proizvodi mogu konzumirati u nekoliko hotela s četiri i pet zvjezdica. Hrvatska udruga hotelijera i restoratera potiče masovnije uvođenje ovakvog načina prehrane i kad je riječ o hotelima s tri zvjezdice. Prema riječima Franca Palme, predsjednika HUH-a, tome će doprinijeti i njihov novi projekt "Potrebne robe i njihovi standardi u područjima hotelijerstva u Hrvatskoj" u kojem preferiraju ekoproizvode, ali i općenito hrvatske proizvode.